Na festivalu u Puli predstavljen je dugo očekivani omnibus \"Zagrebačke priče 2\" povezan temom ljubavi i sličnim socijalnim kontekstom u kojem se pojavljuje većina likova. Omnibus otvaraju „Kruške“, intimna priča o odnosu oca i kćeri koji pretresaju uspomene večer prije njegova vjenčanja za mnogo mlađu djevojku.
Kad se skriva razvod
U priči baziranoj na emocijama najveći je problem što gotovo do kraja filma ne vjerujemo odnosu kćeri (pomalo usiljena Aleksandra Stojaković) i oca (znatno bolji Siniša Popov), što bitno kvari ukupni dojam, ostavljajući film u domeni prosječnosti. Nakon njega slijedi „Ali tata, ti me voliš“, upečatljiv kratki film Sare Hribar, ujedno najuspjeliji u čitavom omnibusu. Odlični Dijana Vidušin, Stjepan Perić i vrlo prirodna Nika Trenc glume disfunkcionalnu obitelj koja pokušava prikriti razvod braka tako što se suprug ujutro ušuljava u stan, a iz njega se iskrada nakon što malena zaspi. Nakon te dvije emotivne drame, gledali smo komičnu „Mucicu“ Alda Tardozzija, o dječaku koji prvi put sam kreće u školu, a roditelji ga prate pokrećući lavinu neželjenih događaja. Mali Alex Rakoš zabavan je i dobro funkcionira pred kamerom, a najbolji dijelovi filma gegovi su bez dijaloga – govorne scene pomalo kvari forsirana Hana Hegedušić u ulozi zabrinute majke. Slijedi „Otac“ Ivana Sikavice, dobro napravljen film o „tipično muškom“ nadmetanju oca i sina, koje se rasplamsa na jarunskoj obali, kamo otac (Goran Radaković) odvlači sina (Matija Cigir) nakon što ga pokupi s triježnjenja u policiji.
Visković i naturščici
Kao jedina socijalna drama tu je vrlo dobro režiran „Može neko čik bacit odozgo“ Josipa Viskovića, čija se odluka o angažiranju naturščika pokazala punim pogotkom u odabiru vrlo prirodnog Nikole Miljanovića što, nažalost, nije bio slučaj s iritantnom Katjom Črevar u ulozi mlade trudnice koja živi s dečkom i njegovim ocem alkoholičarem. Film zatvara „Na kvadrat“ Radislava Jovanova Gonza, u kojem Ivana Roščić i Judita Franković glume disfunkcionalni lezbijski par. U cjelini, drugi dio zagrebačkih priča svakako je kompaktniji i ujednačeniji omnibus, čiji nijedan dio nije preskočio ljestvicu kvalitete postavljene „Žutim mjesecom“ Zvonimira Jurića iz prvog dijela, no definitivno ima svoje svijetle trenutke, među kojima se u svim aspektima, od priče do glume i režije, ističe film Sare Hribar.