Nakon što je iz njega iselilo u vrijeme ravnateljice Gabrijele Krmpotić Kos, u svojem možda najprirodnijem staništu u centru grada, zagrebačkom KIC-u, večeras se ponovno otvara Dokukino.
Na otvorenju u 19 sati premijerno će biti prikazana "Narkokultura", atraktivni dokumentarac Shaula Schwarza o glazbenom fenomenu koji se razvio u jednom od najopasnijih dijelova svijeta – na meksičkoj granici sa SAD-om, gdje je vjerojatnost da vas na ulici pogodi metak veća od one da vas udari automobil.
Jedina prava vlast
Mjesto radnje meksički je grad Juarez, tek mrvicu veći od Zagreba, u kojem su tijekom 2010. godine (u vrijeme snimanja filma) zabilježena 3622 ubojstva i stotine nestanaka, dok je u isto vrijeme u upola manjem susjednom El Pasu, naslonjenom na teksašku stranu granice, ubijeno tek petoro ljudi.
Taj golemi nerazmjer najbolje govori o bezakonju koje vlada na području u kojem su jedina prava vlast narkokarteli, a njihovi istaknuti članovi nove su kulturne ikone lokalnog stanovništva. U takvoj klimi razvio se glazbeni pravac narcocorrido, moderna verzija meksičkih narodnih balada koje su u povijesti često pripovijedale o životnim nedaćama običnog naroda.
Ljubiti ili ubiti?
Junaci narcocorrida uglavnom su narkobossovi ili njihovi egzekutori, čiji su pothvati neuvijeno opjevani: meksički narodnjački ekvivalent našem "volim piti i ljubiti" eksplicitno je "volim ubiti", kao što stoji u refrenu pjesme jednog od protagonista filma, koji umjesto o fatalnim ženama (još jedan klišej naših narodnjaka) pjeva o svojim – puškomitraljezima. Kroz dva paralelna narativa, prateći narcocorrido glazbenika Edgara Quintera i agenta CSI-ja Richija Sota, Shaul Schwarz snimio je žestok crnohumorni krimić o stvarnosti odrastanja na meksičko-američkoj granici, koja se u svijesti Europljana prečesto svodi na tri pojma – burrito, guacamole i sombrero.