Naklada Ljevak objavila je novi roman Ivice Đikića "Sanjao sam slonove" u kojem su kriminalci, emigranti, špijuni, državni odvjetnici, ratni zločinci, povratnici, političari i slonovi sastavni dio panoptikuma – muzeja voštanih figura koji traje kroz nanose vremena i prostora – od 70-ih od kraja 90-ih godina prošloga stoljeća, od Frankfurta do Zagreba. Ovo je drugi roman Ivice Đikića (1977.) i pripovijest je o patološkoj isprepletenosti svijeta tajnih službi i politike s nestalnom privlačnošću organiziranog kriminala, tipičnog patološkog društvenog fenomena.
Konstatirajući zlokobnu međuovisnost različitih društvenih slojeva, Đikić ispisuje veliku literarnu društvenu studiju o traumatičnim hrvatskim vremenima i karakterima. Takav roman danas jednostavno mora biti kriminalistički. Umjesto eventualne romantizacije jednog vremena, Đikić pripovijeda o pomutnji, strahu i kaosu u kojima sudbine protagonista neizbježno tonu u tragiku, i istovremeno dubinski sondira motivaciju likova, dopuštajući im i strast i opijenost uspjehom, slavom, ratnim pobjedama i zločinima. Špijuni, odvjetnici, emigranti, kriminalci i udbaši u romanu "Sanjao sam slonove" demonski su povezani.
Na ovakvu temu, obavezno na početak knjige staviti: svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna :D