Film “Suludo bogati Azijci” (Crazy Rich Aisans), koji je prošle srijede zaigrao kinima širom Sjedinjenih Američkih Država, po mnogočemu odskače od uobičajene ljetne kinoponude. Zato ne čudi da mu je veliki i vjerojatno najutjecajniji američki časopis Time dan prije premijere posvetio čitavu naslovnicu, a prvi rezultati prodaje karata potvrdili su da se radi o instant-uspjehu koji bi mogao promijeniti smjer u kojem se kreće moderni Hollywood: film koji je koštao skromnih 30 milijuna dolara u prva je tri dana zaradio oko 17 milijuna i zasjeo na prvo mjesto najgledanijih američkih naslova. Kada se tome pribroji zarada ostvarena ovog vikenda, sve što ubuduće ostvari bit će čisti profit.
Prema istoimenom romanu
Financijski uspjeh, međutim, najmanji je dio slagalice koja tvori sliku o iznimnom filmu. U vrijeme potpune dominacije superjunačkih franšiza, “Suludo bogati Azijci” otvaraju vrata za povratak romantičnih komedija, žanra koji je cvjetao devedesetih, da bi potom gotovo nestao s kinorepertoara. Devedesete su ujedno bile i vrijeme kada smo zadnji put vidjeli film s dominantno azijskim ansamblom: radilo se o The Joy Luck Club 1993. godine. Godinu dana kasnije vidjeli smo i zadnju američku TV seriju s azijskim junacima, sitcom All-American Girl koji nije preživio više od jedne sezone.
U međuvremenu je pitanje rasne i rodne ravnopravnosti postalo jedan od najvažnijih izazova modernog Hollywooda, no Azijati su tu nekako ostali po strani, dok se najviše ulagalo u afirmaciju afroameričkih i povremeno latinoameričkih junaka. Azijska kultura našla je svoj put do zapada kroz svijet mange, animea i K-popa, šireći se uglavnom među mlađim korisnicima društvenih mreža, a u mainstream je počela ulaziti pojavom ABC-ova sitcoma “Fresh Off the Boat” koji upravo ulazi u svoju četvrtu sezonu. Prepoznali su to i poslovično tromi filmski studiji, pa je glavnoj glumici ABC-ova serijala Constance Wu ponuđena i glavna uloga u “Suludo bogatim Azijcima”, ekranizaciji iznimno uspješnog romana Kevina Kwana koji je 2016. preveden i na hrvatski jezik.
Našim gledateljima bit će posebno zanimljivo što je trenutno najgledaniji američki film snimio Vanja Černjul, zagrebački direktor fotografije koji je postao prava zvijezda američke televizije i filma. Snimao je, recimo, poznate serije “Sestra Jackie”, “Ružna Betty”, “Narančasta je nova crna” i “Kronike Times Squarea”, a rad na serijalu “Marco Polo” donio mu je nagradu Društva američkih snimatelja za najboljeg direktora fotografije 2016. godine.
Ignorancija u Puli
Veliki američki uspjeh ipak ga nije odvratio od rada na financijski gotovo neisplativom hrvatskom filmu: ovaj skromni i iznimno talentirani filmski profesionalac nedavno je snimio 15-minutni kratki film “Janje” Nine Violić, a u pauzama između snimanja američke hit-serije “Narančasta je nova crna” prije pet godina našao je vremena i da snimi “Majstore” Dalibora Matanića, s kojim je i ranije surađivao na filmovima “Ćaća” i “Majka asfalta”.
Dok s filmovima poput “Suludo bogatih Azijaca” mijenja sliku današnjeg Hollywooda, Vanja Černjul ostao je i čest gost hrvatskih filmskih festivala, predano prateći događanja u hrvatskom filmu. Možda bi i Hrvati trebali bolje pratiti uspjehe svojih filmaša u svijetu, pa bi bile izbjegnute i blamaže poput one ljetošnje, kada je na pozornici Pulskog filmskog festivala naš trenutno najveći i najpoznatiji snimatelj ignorantski najavljen kao - Vanja, u ženskom rodu.