'O kućo mala' zapjevat će i premijer

Tko tu kome dirigira? Kad se za naklon, kao i obično, neizbježno mora ponoviti “O kućo mala”, dirigent Ivo Lipanović će iskoristiti priliku i nedvosmisleno dirigirati premijeru Sanadaru, moćna glasa, sklona pjevanju, koji je privatno sjedio u centralnoj loži splitskog HNK na preksinoćnjoj premijeri Tijardovićeva Splis’kog akvarela, operete kojoj je gotovo osamdeset godina i koja je sa svim mijenama siguran pogodak u dušu razdragane publike.

Novi kontekst
Redatelj Krešimir Dolenčić, pravi purger, zaljubljenik je u Splis’ki akvarel. I sad već treći put dodat će mu malo gušćih boja od onih koje se razmućuju vodom. Prvi se put 1991. koristio projekcijama nijemih filmova o polaganju balvana na prugu i smijeh, koji je krvavo završio, bio je na neki način oslobađajući.

Sljedeći Akvarel, posvećen splistkom “Malomen Puku” godine 1999. na otvorenom prostoru iza katedrale, ismijao je bahatost tajkuna, a novi, sa starom i novom ekipom protagonista, diskretno će unijeti i velečasnog Sudca, premijera Sanadera, ulogu Crkve u liku svetog Duje i njegovom lutrijom, ambicioznu štrebericu Sarah Palin, bosanski wellness-centar s nadriliječnikom Salkom Joška Ševe...

Stare i nove snage
Redatelj Dolenčić, sa scenografijom kućica u oblačićima i turbo kičem wellness-centra Vesne Režić, karakternom kostimografijom Ane Savić Gecan i sveopćim uspjehom umetnute koreografije sambe Snježane Abramović Milković, otkriva neke nove i stare snage koje bi – uz brigu o pjevanju partneru-ici, a ne dirigentu, malo manje bučnom zboru, koji se trsi, sa ili bez mikrofonskih bubica za soliste, te glumačkoj doradi – bile bolje.

Kao na lutriji iz zadnjeg čina uvijek promjenjiva srećica ide Ivici Čikešu (Toma), Tajani Jovanović (Jovana), Jeleni Bosančić (Perina), Ratku Glavini (Trogiranin), Frani Perišinu (Sv. Duje), Miroslavu Ljubičiću (Pera Marković) te svakako najboljoj pjevačici Valentini Fijačko (Marica), ali i mnogim drugima s manjim ulogama.