Više od četiri godine otkako je u organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust i Festivala tolerancije – JFF Zagreb, u dvorištu Prve tvornice ulja premijerno uprizorena hrvatska izvedba opere za djecu “Brundibár”, Zagrepčani su u do zadnjeg mjesta popunjenom ZKM-u ponovno gledali priču koja čuva sjećanja na djecu žrtve holokausta. Prije izvedbe vidjeli su i snimku potresnog, ali inspirativnog i osnažujućeg svjedočanstva Michaela Gruenbauma koji je kao dvanaestogodišnji zatočenik logora Terezin prije 80 godina pjevao u zboru u izvornoj izvedbi “Brundibára”.
– Voljeli smo nastupati jer su izvedbe uveseljavale i djecu u publici. I svima nam je bilo jasno da verglaš Brundibár jako podsjeća na Hitlera i da ga u predstavi na kraju pobjeđujemo, baš kao što smo se nadali da možemo pobijediti i Hitlera – kazao je u svjedočanstvu Gruenbaum.
Naime, “Brundibára” je 1938. za židovsko sirotište u Pragu skladao češki Židov Hans Krása na libreto Adolfa Hoffmeistera. Ni jedan od njih nije bio na njezinoj praizvedbi u zimu 1942. jer su tada već deportirani u Terezín, logor koji je povremeno služio kao kulisa za snimanje propagandnih filmova o ‘humanosti nacista’. Nakon što su u Terezínu završila i gotovo sva djeca iz praškog sirotišta, izvedbe su nastavljene i tamo i opera je u godinu dana izvedena 55 puta. Posebna izvedba održana je 1944. za predstavnike Crvenog križa koji tada nisu znali da je većina onoga što vide farsa te da je jedan od razloga zašto se Terezín činio ugodnim činjenica da je većina zatvorenika već deportirana u Auschwitz.
Poslije te godine izvedba “Brundibára” snimljena je i za nacistički propagandni film “Terezín: Dokumentarni film iz židovskog naselja”, a svi sudionici filma odmah nakon snimanja poslani su kamionima u Auschwitz gdje je većina skončala u plinskim komorama. Osim redatelja Hrvoja Korbara i Krešimira Dolenčića, iza hrvatske izvedbe “Brundibára” stoje i producentica Nataša Popović, Ana Tonković Dolenčić i Marija Tonković koje su napisale hrvatsku verziju libreta.