Zrak je ovih dana u zagrebačkom HNK prepun vlage, a hodnici mokrih tragova namočenih kostima pjevača i plesača.
Ne, nisu pukle cijevi, nego se to svaki dan na pozornici, na pokusima za prvu ovosezonsku opernu premijeru, otapa ledeno i, sudeći po količini vode, veliko srce Evgenija Onjegina, naslovnog lika Puškinova romana i opere Čajkovskog.
Strah od rada izvan Rusije
To je glavna zamisao po još mnogočemu drugom začudne režije Michała Znanieckog koji Onjegina u Zagrebu postavlja koristeći okvir i ono najbolje iz ranijih produkcija provjerenih pred publikom u Krakovu, Poznanju, La Plati, Montevideu, Bilbau i Napulju.
– Dobro poznajem Puškina jer sam, zahvaljujući sistemu u kojem sam odrastao, učio i studirao ruski. Onjegina smo učili napamet. Isprva sam se pomalo bojao raditi ovu predstavu izvan konteksta Poljske i Rusije, ali Čajkovski je univerzalan. Njegova glazba stavlja naglasak na poetičnost libreta, u njoj je upisana i ta metafora leda i otapanja Onjeginova srca – objašnjava Znaniecki, koji je ujedno i autor kostima.
– Likovi su sami po sebi moderni i ne treba ih dodatno modernizirati kostimima. Naš vlastiti strah od otvaranja, naši iPhoni, chatovi, internet i sve ostalo čime se branimo od izravnih ljudskih dodira, zatvorenost naših srca od kojih samo komadiće dajemo prijateljima i ljubavnicima, sve to Onjegina čini likom u kojem se prepoznajemo – kaže umjetnik koji je u Zagreb došao na poziv maestra Nikše Bareze, s kojim je prošle sezone u Splitu ostvario fantastičnu predstavu Boitova Mefistofelea.
Dugo sazrijevanje
Znaniecki modernost otkriva i u likovima Tatjanine majke i dadilje i njihovoj spoznaji da su njihova očekivanja, pročitane knjige i snovi bili obične iluzije o životu koji je nešto drugo.
Uz pomoć Čajkovskog, a osobito u plesnim scenama, Znaniecki želi pokazati i ono iz Puškinova djela što lirski prizori Čajkovskog preskaču.
– Često se vrlo površno, bez poznavanja Puškinova predloška, Onjeginova transformacija tumači kao nešto iznenadno, uzrokovano novim društvenim statusom i bogatstvom u kojem na kraju priče zatječe Tatjanu. To nije točno. Oba su lika, a osobito Onjegin, na svojim putovanjima u kojima je otkrivao svijet i samog sebe, prošla dugo sazrijevanje – kaže Znaniecki.
Sudeći prema viđenom na pokusima, ova bi predstava to morala dočarati i hrvatskoj publici, pred koju će u petak na zagrebačkoj premijeri, a kasnije i riječkoj, te sljedećim predstavama, izaći niz sjajnih pjevača: Valentina Fijačko, Ljubomir Puškarić, Domagoj Dorotić, Jelena Kordić, Luciano Batinić, Adela Golac Rilović, Robert Kolar, Ivica Čikeš i mnogi drugi.