Pretposljednji koncert 45. Samoborske glazbene jeseni donio je gitarističku perfekciju za koji je zaslužan trio Elogio – Petrit Çeku, Pedro Ribeiro Rodrigues i Tomislav Vukšić. Tako piše u festivalskom priopćenju o koncertu koji je održan jučer, 3. listopada, u samoborskoj žušnoj crkvi sv. Anastazije, a PR-službe svih festivala uglavnom sve koncerte opisuju kao izvanredne i savršene.
Ali, premda na koncertu nisam bio, u ovom slučaju mirne duše prenosim ocjenu iz priopćenja zato što još nikada nisam bio na koncertu Petrita Çekua, bilo samog, bilo s Elogiom, koji nije bio ne samo gitarističko, nego i opće-glazbeno umjetničko savršenstvo.
No, na stranu dojmovi, pohvale i kritike, u ovoj priči ima važnih činjenica koje treba istaknuti. U prvom redu, važna je vijest da je Petrit Çeku napravio novi aranžerski pothvat obradivši za tri gitare Beethovenovu Sonatu za klavir br. 15 u D-duru, "Pastoralnu", koja je sinoć premijerno svirana uz njegovu raniju obradu Schubertovih pijanističkih impromptua. Nadamo se da će što prije i publika u Zagrebu i drugdje po Hrvatskoj i svijetu moći čuti novo djelo virtuoznog gitarista koji oduvijek govori da mu je među glazbalima najveća ljubav klavir, a ima skladateljski i dirigentski um.
Druga činjenica koju treba pohvaliti i istaknuti kao dobar primjer je način na koji Samoborska glazbena jesen pazi i mazi "svoje" umjetnike, uspostavljajući i njegujući dugogodišnje veze zbog kojih im se vrhunski glazbenici rado vraćaju i donose ovakve divne i ekskluzivne darove, poput gitarističkog naklona Beethovenu.
Priopćenje festivala apsolutno je ispravno i točno kada govori o neraskidivoj vezi Samobora i njegovog sjajnog festivala s Triom Elogio, a posebice Çekuom koji je tamo, prije šesnaest godina, na drugom izdanju natjecanja Ferdo Livadić, doživio jedan od svojih prvih trijumfa. Ostalo je već povijest, uključujući nanizane pobjede na najvećim i najvažnijim svjetskim gitarističkim natjecanjima. Publika je očito i ovaj put bila zadovoljna i dugo pljeskala jer su trojica gitarista odsvirala na bis još jedan pijanistički biser, Preludij br. 5 Sergeja Rahmanjinova.
Kao svi pravi festivali s vizijom i strategijom, Samoborska glazbena jesen ne samo da uz sebe veže vrhunske domaće i svjetske soliste i već postojeće ansamble, nego i povezuje sjajne glazbenike koji se samo u Samoboru sastaju, formiraju komorne sastave, uživaju uvježbavajući nove programe i donose rezultate pred publiku. Zato ni u nenormalnim uvjetima, kakve je svim festivalima donijela ova zaražena godina, publika u Samoboru nije ostala zakinuta za nastupe majstora.
Tako će biti i večeras, 4. listopada, kada 45. izdanje Samoborske glazbene jeseni - u organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Samobor i pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija RH, Zagrebačke županije, Grada Samobora i Hrvatskog društva skladatelja - svojim drugim nastupom zaključuje festivalski ansambl koji ove godine čine "naši, a svjetski" violinisti Sreten Krstić i Aleksandar Ivić, violisti Aleksandar Milošev i Hrvoje Philips, violončelistice Monika Leskovar i Jelena Očić, kontrabasist Ivan Nestić i pijanistica Martina Filjak. Na programu su dva dragulja komorne literature: Gudački kvintet u C-duru, D. 956 Franza Schuberta i Klavirski sekstet u D-duru, op. 110 Felixa Mendelssohna Bartholdyja.
Samobor kao.divan grad muzički događaji ..šetnje...stari grad Sv.Ana...kremšnite ...Gradna...mostovi...sve evo baš sve nam je zgadio onaj tip sitni.kruminalac probisvjet lažov koji je nekim demonskim zahvatom došao na mjesto gradonačelnika i zakleo sam se ta tamo ne dolazim dok ga netko ne makne na bilo koji način