Odlazak čovjeka koji je komadu drveta znao udahnuti dušu violine

Dobrom je graditelju potrebno dobro uho i osjećaj, a ja već po komadu drveta prepoznajem kvalitetu budućeg instrumenta. Sve radim ručno jer stroj nema dušu, a dušu treba podariti i instrumentu – govorio je tako Slavko Domitrović, najpoznatiji i najbolji graditelj violina i gudačkih instrumenata u Hrvatskoj i široj regiji, a koji je preminuo u Sisku u noći sa srijede na četvrtak, u 78. godini. Slavko Domitrović rodio se 1937. godine u Petrovcu, nedaleko od Siska.

Violinu je studirao na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i tijekom studiranja je posjećivao stare zagrebačke majstore graditelje: Ivana Husa, Franju Šnajdera i Rudolfa Slokovića. Splet sretnih životnih okolnosti Domitrovića je odveo u majstorsku školu u Freiburgu, gdje se u radionici majstora Hansa Schickera bavio restauracijom i popravkom instrumenata starih majstora poput Amatija, Stradivarija, Guarnerija i Steinera. Stekavši neprocjenjivo iskustvo, Domitrović se vratio u Zagreb i 1983. otvorio Radionicu za gradnju i restauraciju glazbala.

Njegove violine i drugi gudački instrumenti ubrzo su izazvali zanimanje glazbenika. Posljednjih desetak godina majstor Domitrović stvarao je nove instrumente u rodnom gradu, u kući na obali rijeke Kupe, a za gradnju jedne violine potrošio bi oko 150 sati rada. Razvio je i posebnu tehniku izrade koja je pokazivala izvrsne rezultate na akustici instrumenta, kojoj je posvećivao mnogo pozornosti. Njegova djela hvalili su mnogi glazbenici, posebno gudači Zagrebačkog kvarteta, a instrumente je 1997. izlagao i u muzeju za umjetnost i obrt.

Nedostajat će i njegovo neprocjenjivo iskustvo u restauraciji glazbala. Iza majstora Domitrovića ostalo je oko 250 violina i ostalih gudačkih instrumenata koji su našli dom širom svijeta: u Beču, Njemačkoj, Španjolskoj, SAD-u itd. Na njima danas sviraju i studenti i virtuozi, a za koje stoljeće možda Domitrovića budu zvali Stradivarijem 20. i 21. stoljeća.

>> Majstorske violine stižu sa sisačkog Pogorelca