Nakon zatvaranja filmskog dijela Subersive festivala i dodjele nagrade za životno djelo trostrukom oscarovcu Oliveru Stoneu, naš mladi filozof Srećko Horvat ugostio je britansko-pakistanskog ljevičarskog ideologa Tariqa Alija i američkog redatelja Stonea, koji su govorili o dokumentarnom serijalu "Neispričana povijest Sjedinjenih država", komentirajući odnose političke i financijske moći u Americi i Europi.
– Mladi kolega s festivala jučer mi je prvi put pokazivao Zagreb. Gdje god bismo prošli, govorio je: ovo je privatizirano, privatizirano... Privatizacija je posvuda. Vidim mnogo samokritike u istočnoeuropskim zemljama, ljudi se žale i tome se divim. Propitivanje i kritika ono su što nedostaje SAD-u. Istočna Europa još uvijek posjeduje inteligenciju koja je u nas, ali i u amerikaniziranoj zapadnoj Europi iščezla – primijetio je Oliver Stone.
U razgovoru su se posebno dotakli smrti Huga Chaveza, s kojim su obojica bili bliski, osudivši retoriku demonizacije Chavezove politike i novu glorifikaciju Margaret Thatcher, koja je nakon njene smrti bila prisutna i u hrvatskim medijima.
– Ako usporedite dvije nedavne naslovnice The Economista, jasno je kakva retorika danas vlada u medijima iza kojih stoji krupni kapital. Kad je Chavez preminuo, na naslovnici je pisalo: "Chavezovo trulo nasljeđe". Kad je Thatcherica preminula, pisalo je: "Margaret Thatcher, borac za slobodu". Nije važno što je M. Thatcher sahranila socijalnu politiku Velike Britanije, a Chavez je provodio sustavne socijalne reforme imajući u vidu one najugroženije. Ljudi koji brinu o narodu nisu popularni u svijetu liberalnog kapitalizma. Oni predstavljaju prijetnju totalitarnoj vladavini kapitala – ocijenio je Ali.
Horvat je dodao da je jedan hrvatski medij nakon smrti bivše engleske premijerke napisao: "Samo nas Margaret Thatcher može spasiti".
– Ne znam koji je idiot to napisao, ali ako smatra da vas truplo može spasiti, znam neke koji bi bili vrlo sretni da ga se riješe – dodao je otrovno Ali.
Oliver Stone bio je mnogo emotivniji u sjećanju na Huga Chaveza, koji mu je, među ostalim, bio i dobar prijatelj.
– Baš neki dan iznova sam shvatio koliko mi Chavez nedostaje, osobno i politički. Bio je istinski zaljubljenik u život, čovjek nevjerojatne karizme. Šarmirao je svakog u prostoriji, čak i predstavnike britanskih medija koji su mrzili. Obožavao je život. I obožavao je kavu. Govorili smo mu da ne smije piti 25 šalica kave na dan, da će ga kofein u kombinaciji s nespavanjem dotući, ali nije mario – radije je plesao s damama i do kasno u noć čavrljao o životu i politici – prisjetio se Stone.
Tariq Ali dodao je da se trebamo zapitati zašto je Chavez bio toliko popularan na južnoameričkom kontinentu ako je bio tiranin, kakvim ga zapadni mediji vole opisivati.
– Politička scena u Europi pretvorila se u periodičke izmjene fotelja između opcija među kojima zapravo nema razlike. Nema više ljevice i desnice, imamo samo ono što nazivam ekstremnim centrom, kojem Europska Unija diktira što i kako činiti. A nije uvijek bilo tako. Jedino što je bilo zajedničko istočnoj i zapadnoj Europi nakon Drugog svjetskog rata bilo je izdvajanje za zdravstvenu i socijalnu skrb te domove siromašnima. Toga danas više nema. Zadržalo se samo u Južnoj Americi. I zbog toga se demonizira Chaveza i druge lidere, iz straha da bi se socijalna svijest mogla proširiti na druge kontinente.
Komentirajući Occupy pokret, Oliver Stone rekao je da je bila riječ o ideološki previše raspršenom projektu, zbog čega se široj zajednici bilo teško poistovjetiti s njim.
– U 99% onih koji nisu najbogatiji, previše je socijalnih razlika da bi mogli djelovati ujedinjeno. Rekao bih da su prosječnom Amerikancu ti protesti djelovali poput antiratnih okupljanja hipija u Nixonovo doba. Nisu ih razumjeli, možda su ih se čak i bojali. Occupy zato možda nije uspio, ali ipak, moramo uzeti u obzir da u Americi trenutačno živi pedeset milijuna siromašnih ljudi, a kapitalom upravlja tristo tisuća direktora. Ako se uskoro nešto ne promijeni, čeka nas revolucija nalik na onu u Francuskoj 1789. godine – rekao je Stone.
Ali je dodao da je najveća pogreška Occupyja bila odbijanje sudjelovanja u politici jer protiv politike se može boriti samo političkim sredstvima. Što se tiče hrvatskog ulaska u Europsku uniju, ocijenio je da se neće dogoditi nikakva radikalna promjena u odnosu na naš dosadašnji život.
– Da, granice će se otvoriti, ali kamo će ti mladi ljudi u potrazi za poslom otići? Posla u Francuskoj nema. Nema ga ni u Velikoj Britaniji. Španjolska i Grčka jedine su zemlje s više nezaposlenih mladih od vas. Promjene će zato biti deklarativne, ali ne i stvarne. Jedino što bi se moglo dogoditi jest mnogo skandala nakon što europski revizori bace pogled na račune hrvatskih banaka. Dogodilo se to u svim drugim zemljama, sumnjam da ćete vi biti iznimka – zaključio je Ali.