Olujnu prevratničku noć uoči dolaska na kopno, kako je to zamislio Miroslav Krleža, vjerno je dočarao ansambl ZKM-a na subotnjoj premijeri "Kristofora Kolumba" u režiji Renea Medvešeka.
Postoji li progres i je li kolektivno moguć, tema je koju propituje mladenačka Krležina drama suprotstavljajući vizionara i svjetinu, duhovno i materijalno, napredak i status quo.
Borbu između oprečnih strana pojačava odnos između mirnog i odlučnog Kolumba (Krešimir Mikić) te divlje i žestoke posade kojoj se naknadno pridružuje (isprva pomirujuća) admiralska falanga (Sreten Mokrović, Zoran Čubrilo i Maro Marinović) kao intelektualna elita zavedena materijalnim bogatstvom i slavom što ih donosi otkriće Novog svijeta.
Admirali i robovi
Komad je klasno obojen i aktualan. U trenutku oluje koja prijeti novim brodolomom, robovi (Danijel Ljuboja, Frano Mašković, Jasmin Telalović i Petar Levantić) odbijaju veslati tvrdeći "sada smo svi isti" čime izazivaju revolt mornara (Pjer Meničanin, Damir Šaban, Filip Nola i Kristijan Ugrina) koji ne žele preuzeti njihov posao. Admiralska falanga privremeno primiruje strasti lukavštinom pa robove naziva "slobodnim moreplovcima", obećavši im slobodu čim se domognu novog kopna, što je zapravo laž.
Nitko, međutim, ne shvaća radikalnost Kolumbove plovidbe u nepoznato, metaforičkog puta u nepoznato – želje za promjenom, želje za novim bez povratka na ono od čega je pobjegao. U trenutku kada to i objavi, svjetina u kojoj je i admiralska falanga, razapinje ga na jarbol.
U komadu je nekoliko obrata koji su riješeni glazbom.
Dok oluja tutnji, Kolumbo svjetinu uspijeva uvjeriti u nužnost nastavka putovanja pjesmom "Robovi, zemlja je zvijezda" koju ritmično ponavlja te mu se postupno pridružuje (preživjeli) ostatak posade, čime se naoko stvara harmonija.
Nakon što pridobije gomilu, admiralov alter ego monologom razotkriva što doista o njima misli. Naziva ih majmunima koji ne shvaćaju bit Novog. Dojam je pojačan višestrukim instrumentalnim intermezzom ansambla.
Dvanaestorica na sceni
Odličan posao napravio je suradnik za udaraljke Nenad Kovačić koji je uigrao ansambl, bez čega uvod u vrhunac predstave ne bi imao jednaku snagu. Skladatelj Matija Antolić imao je važnu ulogu u kreiranju lirskih točaka čitavog ansambla. Dramaturginja Jelena Kovačić vješto je uspjela broj uloga u komadu prilagoditi dvanaestorici glumaca na sceni budući da izvorna Krležina drama ima višestruko veći broj uloga. Efektno je riješena i scenografija u trenutku kad iz crne tmine pučine u olujnome ljuljanju nastaje paluba broda.