'Onoga što su ustaše radile sram me ne samo kao Hrvata nego kao čovjeka'

Muk i suze. Tako je večeras u dvorani Srpskog privrednog društva "Privrednik" u Zagrebu dočekan kraj crno-bijelog dokumentarnog filma "Zaveštanje", redatelja Ivana Jovića i producentice Monje Jović. Jer u sat i pol filma nižu se potresna i mučna svjedočanstva 40-ak sada starijih ljudi koji su početkom i tijekom 2. svjetskog rata bili "djeca s Kozare", imali su od tri-četiri do 13-14 godina te su, zajedno s obiteljima, doživjeli, a oni i preživjeli, strahote ustaškog režima.

Svi su se prisjećali onoga što su sami doživjeli, vidjeli. Od nasilnog odvođenja iz seoskih domova, bacanja zaklanih suseljana u bunare, paljenja crkve prepune u nju natjeranih ljudi, ustaše koji dijete natiče na bajunet i baca ga iza sebe psima, prevoženja u stočnim vagonima, neopisive gladi, umiranja, dovoženja u logor Jasenovac, odvajanja od majki, spaljivanja ljudi, do odvoženja u dječje logore u Jastrebarskom i Sisku, prekrštavanja na katoličku vjeru, davanja u katoličke obitelji, dok su nakon rata samo neki imali sreću da im roditelji pretrpe sve torture i pronađu ih.

- Ovdje se radi o dvije velike sramote. Prvoj, da 2017. moramo govoriti o tome je li Jasenovac postojao. I drugoj, što ovo moram gledati i osjećati se kao oni prvi kršćani koji su se skupljali u tišini, a onda izaći na ulicu i vidjeti bivšeg ministra kulture koji ovo dovodi u pitanje. Mene je tog što su ustaše radile sram, ne samo kao Hrvata, nego kao čovjeka. Nakon 70 godina i nakon svega što smo u filmu mogli čuti ovom se temom više ne bi trebali baviti povjesničari već psihoanalitičari, psiholozi pa i psihijatri - nakon projekcije kazao je povjesničar Hrvoje Klasić dodajući da kada se govori o Jasenovcu i logorima brojke su najmanje važne, važan je karakter NDH kao države koja je stvorena, kako reče, da se neke istrijebi.