Oprostite, je li vas tko nagazio?

Nekoliko puta plesači su bili opasno blizu dok sam s preostalih dvadeset i troje gledatelja ležala na zračnim madracima složenima na podu Istre u ZeKaeM-u. Nipošto nova, ali svakako neuobičajena vizura plesne predstave, koju je publici ovogodišnjega Eurokaza omogućila skupina američkog plesača i koreografa Johna Jaspersea. Nakon što vas domaćini vrlo obzirno oslobode nepotrebnih tereta, poput torbi i obuće, nazuju udobne bijele šlapice i u maniri pažljivih prijatelja doprate do dvorane, imate izbor: stolac ili madrac.

U predstavi “Prone” (u nas prevedenoj “Ispruži se”) to konkretno znači da je gledatelju ponuđen uobičajeni voajerizam izvanjskoga promatrača zbivanja na sceni, ali i mogućnost alternativne percepcije kakvu, u ovom slučaju, može imati samo sudionik. Više-manje pasivan, ali s neposrednim iskustvom izvedbe dok se grči kako bi pohvatao sva zbivanja, dok mu udovi plesača zuje na milimetar od glave, ili dok mu, primjerice, veliki balon nenadano nabuja između nogu, praćen hihotanjem “onih iz publike” koji ga gledaju.

Meko osvijetljenu atmosferu (Jasperse–Lavasseur) ispunjavaju zvuci s podija na kojem Zeena Perkins, glazbenica koja je surađivala s brojnim umjetnicima poput Bjork, virtuozno izvlači čudesne zvukove iz svojih harfi. U efektnoj, kinetičkoj koreografiji troje plesača smrtno ozbiljnih lica u međuvremenu osvajaju ono što je preostalo od podijeljenog prostora. Projekt u kojem se newyorški umjetnici vješto poigravaju bliskošću izvođača i gledatelja, čije su reakcije postale sastavni dio predstave, može biti zabavna “pokazna vježba” i za percepciju samoga života.