Novi Zagreb, onakav kakvog ga danas vizualno poznajemo, zahvaliti možemo jednom od njegovih idejnih tvoraca – arhitektu i urbanistu Josipu Uhliku koji je prošle subote preminuo u 101. godini. Kako je rečeno medijima, preminuo je navodno od posljedica koronavirusa koji je dobio usprkos jakoj kontroli u domu za starije u Zagrebu u kojem je živio posljednjih godina.
Kako navodi hrvatska enciklopedija, Josip Uhlik rođen je u Tuzli 19. rujna 1921., no odrastao je u Zagrebu. Diplomirao je 1948. arhitekturu u Zagrebu, u klasi sa suprugom Nadom i velikanima Bernardom Bernardijem i Vjenceslavom Richterom. Isprva je djelovao u Rijeci, a potom se na poziv tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Većeslava Holjevca vraća u Zagreb i radi u Urbanističkom zavodu grada Zagreba od 1958. do 1971. godine. Projektirao je najčešće industrijske objekte, škole (primjerice osmogodišnju školu u Rijeci, 1959.), hotele (Rabac, 1962.) i zgrade u zračnim lukama – od kojih je najpoznatija zgrada starog Plesa – Zračne luke Zagreb, a u kojoj se očituje njegova težnja da plastične i vizualne elemente arhitektonske plohe podredi jasnoj koncepciji volumena. Zabavna priča kaže da je projekt za Pleso nacrtao na stolu za ping pong koji jedini tada imao u stanu u Savskoj ulici. U skladu s njegovom zaslugom na kamenom stepeništu koje vodi na prvi kat stare Zračne luke Zagreb uklesano je i njegovo ime, uz ime Bernarda Bernardija, autora Zrakoplovne luke Zagreb koja je otvorena 1962. godine i prvotno je bila izvedena od čelika i stakla i bila je jedina tada takva građevina uz paviljon Velesajma. Kasnije je zgrada više puta nadograđivana i mijenjana.
Bio je i jedan od autora Generalnog urbanističkog plana 71., prvog modernog urbanističkog plana Zagreba, izrađenog na osnovi Corbusierova urbanizma. Izradio je razvojne planove zagrebačkih naselja Zapruđe, Siget i Sopot, a jedan je od autora i “limenki”, montažnih stambenih zgrada u Zapruđu. Za svoje zasluge dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo za 2015. te nagrade za životno djelo Viktor Kovačić 2004. godine za doprinos razvoju arhitekture, koju mu je dodijelilo Društvo arhitekata Hrvatske. Kolege i prijatelji opisuju ga kao ugodna i uglađena suradnika i stručnjaka s jakim osjećajem za prirodu. Tako je primjerice, projektirajući Pleso, pazio da svako drvo ispred zračne luke bude sačuvano. Valja napomenuti i kako je njegov mlađi brat Vinko Uhlik, također slavni arhitekt i urbanist koji je oblikovao Novi Zagreb.