Velški bas-bariton Bryn Terfel na sinoćnjem se koncertu u Lisinskom predstavio kao vrhunski pjevač i umjetnik, a pri tom rođeni glumac i zabavljač. Što zbog zime, što zbog utorka, dosta je pretplatnika ciklusa Lisinski subotom ostalo kod kuće, propustivši tako jedan od zasigurno najboljih koncerata sezone, ali to nije umanjilo sjajno raspoloženje onih koji su došli, kao ni samog Terfela.
Dvoranom i publikom potpuno je ovladao čim je počeo nastup kao Donizettijev Dulcamara, a umjesto bočica s ljubavnim napitkom iz džepova je izvukao dva mala "ožujanera". Jedan je odnio u gledalište, a drugi je slasno "eksirao" dok je orkestar držao zadnji akord arije "Udite, udite...".
Predstavljanje opakih baritonskih likova nastavljeno je Boitovim pa Gounodovim Mefistom, Weberovim Kasparom te Puccinijevim Scarpijom koji je nadjačao i nosio svojim moćnim glasom čitav Simfonijski orkestar i Zbor HRT-a u Te Deumu iz "Tosce".
I nastavak večeri bio je strastven i svestran, od Verdijeva Jaga, preko Mackieja Noža, do upoznavanja s glazbom Gilberta i Sullivana i Gershwina, a za bis smo čuli još jednog šefa policije, Javerta iz mjuzikla "Jadnici". Nakon nostalgične velške pjesme za kraj, ovacije su bile urnebesne. Osim ovom velikom pjevaču, bile su upućene i njegovu sjajnom suradniku, dirigentu Garethu Jonesu pod čijim su iskusnim vodstvom već od početne uvertire "Moći sudbine" i u ostalim orkestralnim međuigrama naši simfoničari zvučali poput orkestra neke od svjetskih opernih kuća u kojima Terfel inače nastupa. Sve u svemu, pun pogodak!
Ah, hvala ti Bože, da je jedanput pohvaljen i naš Simfonijski orkestar!