Svjetsku premijeru imao je na lanjskom Berlinaleu, a „Moja mala sestra“ bio je ove godine i švicarski kandidat za Oscar. Kada se filmu dodaju okolnosti pod kojima se treba(o) promovirati – koronakriza, neulazak u širi, a pogotovo u uži krug za najprestižniju filmsku nagradu – može se donekle shvatiti zašto je prošao ispod radara. Međutim, nije ovo ni prvi ni zadnji put da dobar film zadesi takva sudbina (tajvanski „Sunce“ ili pak australski „Mliječni zubi“). No, srećom za gledatelje, ovaj iskreni, jednostavni i intimni uradak, koji je na više razina važno gledati, dostupan je na HBO-u. S decentnom i minimalističkom režijom do izražaja dolazi gluma u kojoj svojom suverenošću i životnošću dominira Nina Hoss. Zahvaljujući tome, u filmu se tako lijepo i pitko razvijaju odnosi među likovima. Najprije onaj središnji između blizanaca Svena i Lise, a potom se kompliciraju, raspetljavaju, reminisciraju odnosi između Lise i njezina supruga, između njezine majke i nje, kao i između nje i njezine djece. Kroz takav jedan feminacentrični pogled na život prožeta je teza kako bi ovaj – jamesbrownovski rečeno – muški svijet zbilja bio ništa bez žene, u kojoj se god ulozi ona našla: kao sestra, supruga, prijateljica, kći, majka. Lisin brat Sven je kazališni glumac koji je obolio od leukemije i koji dolazi živjeti s njezinom obitelji kako bi se ona brinula za njega. Njegovi nećaci Linne-Lu i Noah ga obožavaju i dok s jedne strane donosi radost u kuću, s druge strane tu istu radost težina bolesti, sve popratne brige, kao i promjena odnosa između Lise i njezina supruga polako načinju, umanjuju i pretvaraju je u obiteljski raskol. Iako njezin suprug ni u jednom trenutku nije ni pomislio ni izrekao da Sven nije dobrodošao u njihov dom, činjenica je da se taj bračni odnos počeo urušavati otkako je Lisa apsolutno posvećena bratu. No, razlog tomu nipošto nije sami Sven koliko Lisina razapetost između misli o tome kako joj je život mogao izgledati i tome kakav je zapravo, a koja se pojavila baš kada se na jedan dublji način počela zbližavati s bratom. Naime, nekad je i ona radila u kazalištu kao dramaturginja, ali je prestala kada se preselila iz Berlina u Švicarsku kako bi slijedila muža u njegovim karijernim snovima. Iako živi relativno lagodno i druži se s fancy prijateljima na fancy koktel-zabavama, nedostaje joj onaj damar koji ima njezin umirući brat, a koji je i sama imala dok se bavila umjetnošću. Kojeg li briljantnog kontrasta kroz koji se govori i o težini žrtve koja dolazi onda kada se s vlastitim snovima prave kompromisi. Međutim, unatoč pitanju što bi bilo kad bi bilo, pa čak i tijekom bure emocija u koju upada sestra, puna antigonske ljubavi prema bratu, završetak filma šutljivo progovara: umrijeti je teško, a živjeti još i teže. Ali se i jedno i drugo – mora. Drama, Švicarska, 99 min. Režija: Stéphanie Chuat, V. Reymond Glumci: Nina Hoss, Lars Eidinger1. Moja mala sestra
Crnac Carter, što god učinio, svaki dan proživljava isti dan u kojem ga bezrazložno ubije policajac bijelac. Osim slabašne izvedbe ideje zarobljenosti u jednom te istom danu, ovaj film s lošom glumom, slabim scenarijem i prestereotipiziranim likovima više izgleda kao videopamflet BLM pokreta. Tema policijskog nasilja nad nedužnima zaslužuje bolju realizaciju od ove. Kratki, SAD, 32 min. Režija: Travon Free Glumci: Joey Bada$$, Andrew Howard2. Dvojica potpunih stranaca
Robert De Niro našao se u ulozi filmskog producenta koji duguje novac kamataru (M. Freeman), a planira mu ga isplatiti tako što će prevariti osiguravajuću kuću pa će na snimanju pokušati inkognito ubiti glumca (Tommy L. Jones). U ovom pokušaju krimi-komedije najbolji je dio, osim uvijek besprijekorne glume velike trojke, trailer. Sve iole dobro i vrijedno gledanja stalo je u te dvije i pol minute. Krimi-komedija, SAD, 104 min. Režija: George Gallo Glumci: Robert De Niro, Morgan Freeman3. Hollywoodska prevara
Catherine i George Claire sele se iz grada u malo mjesto na sjeveru zemlje jer je George dobio posao profesora na tamošnjem fakultetu. Težak proces navikavanja na malo mjesto Catherine je dodatno otežala spoznaja da im u novoj kući žive duhovi. Film je blago ispod prosječnosti. Iako ima napetih i solidnih scena, u posljednjoj trećini filma sve što je imalo potencijala postaje groteska. Drama, misterij, SAD, 121 min. Režija: Shari S. Berman, Robert Pulcini Glumci: Amanda Seyfried, James Norton4. Stvari koje smo čuli i vidjeli
Oskarovac Danis Tanović počeo je snimati novi film koji nosi naslov “Deset u pola”, a govori o važnosti ćevapa u doba korone. Priča prati dvojicu sarajevskih ćevabdžija, likova opisanih kao prijatelji i antipodi, koji se na prvi pogled sukobljavaju oko kvalitete ćevapa u njihovim radnjama, a zapravo preispituju životne odluke i suočavaju se s nužnošću njihovih promjena. Tanović u ovom filmu ponovo surađuje s glumcima Brankom Đurićem i Izudinom Bajrovićem koji su glumili u “Ničijoj zemlji”, a ulogu ima i hrvatski glumac Goran Navojec. Tanović potpisuje režiju ovog filma zajedno s Nikolom Kuprešaninom, a direktor fotografije je Damir Šagolj, nagrađivani fotograf agencije Reuters. “Sve se u Sarajevu može ismijavati i biti tema viceva, osim jedne stvari”, kaže Tanović, ”a to je odgovor na pitanje: gdje su najbolji ćevapi u Sarajevu”.
Ovogodišnji ZagrebDox održat će se izvan uobičajenog termina, od 13. do 20. lipnja, u Kinu SC-a, Teatru &TD i MM centru Studentskog centra u Zagrebu, te na Ljetnoj pozornici Tuškanac. Prikazat će se osamdesetak dokumentaraca dugog i kratkog metra, osebujne i važne priče, aktualna zbivanja i intrigantne teme koje zaokupljaju globalnu pozornicu i lokalne sredine, najavili su organizatori. Ove su godine uz službene programe Stanje stvari, Kontroverzni Dox, Majstori Doxa i Teen Dox, uvedena i dva nova – Triler Dox i Ljubav. Predsjednik žirija je hrvatski redatelj Rajko Grlić.Cinemania
