Samo nekoliko dana nakon obilježavanja Međunarodnog dana rada, kazalište Gavella svoju je veliku scenu prepustilo drami „Slikari rudari“ koju je napisao engleski dramatičar Lee Hall, a režirao dobro poznati gost iz Slovenije Samo M. Strelec.
Riječ je o dokumentarističkoj drami koja manje više uspješno manevrira između komedije i tragedije, a bavi se fenomenom engleskih rudara iz rudarskog grada Ashingtona koji su se paralelno s rudarskim poslom bavili i slikanjem i to u periodu od čak pola stoljeća. Danas je rudnik zatvoren, ali slike Ashingtonske grupe su preživjele i zainteresirana ih publika može vidjeti u tamošnjem muzeju. Slovenski redatelj ovoj je muškoj drami u kojoj su ženski likovi tek ovlaš dotaknuti, jer rudarenje je, valjda, muški posao, prišao je vrlo konvencionalno i pravocrtno te je glavni teret predstave prebacio na glumačka pleća.
A u ulozi rudara i slikara najbolje su se snašli više nego uvjerljivi Franjo Dijak i Filip Križan, a psihološki iznijansiran bio je i Đorđe Kukuljica u ulozi Olivera Kilbourna, najpoznatijeg člana grupe koji zbog solidarnosti odbija unosnu ponudu lady Helen Sutherland (glumi je Anja Šovagović Despot) i ostaje vjeran rudarskom poslu. Dražen Kuhn i Ranko Zidarić pomalo su rezervirani članovi trudbeničkog slikarskog kružoka, dok je Hrvoje Klobučar preenergičan u ulozi akademskog slikara Roberta Lyona koji je bio zadužen da rudarima predaje tzv. pristup umjetničkom djelu.
Dvoipolsatnu predstavu apsolutno osvježava lik (i pojava) Anje Đurinović Rakočević u ulozi slikarskog modela. U ulozi engleskog apstraktnog slikara Benna Nicholsona poletan je Siniša Ružić, koji je dobio i nezahvalan zadatak da u maniri stand upa u pauzi predstave animira publiku.
Redatelj je kraj predstave začinio i Internacionalom za koju dio publike možda i ne zna što znači, jer radništvo odavno nije u žiži interesa ovog društva. Zbog toga predstava „Slikari rudari“ ima debelo opravdanje za postavljanje na scenu, ali je šteta da se redatelj nije jasnije i radikalnije odredio prema njezinim mogućim dramskim značenjima i nabojima. Svakako treba pohvaliti kostime Marite Ćopo i oblikovatelja svjetla Zdravka Stolnika te Christiana Kanazira koji je izradio audio i videomaterijal, ali treba istaknuti da predstavi bolno nedostaje glazbe.