Svojevrsno oproštajno pismo pred samoubojstvo, posljednji tekst britanske dramatičarke Sarah Kane "4.48 Psihoza" u nedjelju premijerno igra u ZKM-u. Redatelj Božidar Violić, nakon Fedrine ljubavi, ulogu je povjerio Jadranki Đokić, uz koju glume Zoran Čubrilo i Damir Šaban.
Kako je došlo do suradnje s Božidarom Violićem?
Predivan je žar, interes i razumijevanje koje gaji spram Sarah Kane. Zbog ranije suradnje znao je da volim izazove i zahtjevne komade pa nije postojala mogućnost da ne prihvatim ulogu.
Je li spoznaja da je Kane tekstom najavila svoju smrt bila otežavajuća za poniranje u ulogu?
Bilo mi je teško kad sam dobila tekst, no nisam željela razmišljati na taj način. Za autoricu je život nešto što ona ne može podnijeti. Teško mi je dati odgovor jer još nemam pravi odmak. Njezina izjava "you get mixed messages because I have mixed feelings" najbolje svjedoči o tome. Što više čitam tekst, to mi je jasnije da je njezin um briljantan. Posve suprotno od dijela kritičara koji su o drami pisali da je "tvorevina jednog poremećena uma" nakon što je Psihoza objavljena. Čak i u posljednjem stadiju bolesti Kane fantastično kontrolira dramu i nudi predivnu poeziju.
Kakva je podjela uloga budući da je originalni tekst Kane napisala kao monolog koji izgovaraju neimenovani glasovi?
Zoran i Damir su liječnici s vrlo zahtjevnim slučajem. Mladu, duhovitu, inteligentnu umjetnicu nije lako liječiti jer je potpuno svjesna bolesti i urođene boli kako je naziva. Lijekovi ne pomažu jer nema toga što bi životu mogao podariti smisao. Jedan od liječnika posebno joj se sviđa.
Odakle crpite inspiraciju?
Dovoljno je okrenuti se oko sebe, pogledati vijesti, prolistati novine. Razmišljati o sebi. Osim što piše o vlastitom bolnom stanju, ona nam zrcali i nas same, svima poznate osjećaje, strahove i težnje. Žudi za ljubavlju, onom koja liječi, koja podržava. Nije li to ono što svi želimo?
Koji su dijelovi teksta najizazovniji?
Nema nijednog dijela u Psihozi koji nije izazovan. Naročito oni koji su se kristalizirali tek kada sam odbacila logiku. Čak i običan pogled na grafički prikaz teksta donosi nove dimenzije. Osjećam kao da će tek dan premijere za mene biti pravi početak življenja unutar njezina uma. Osjećam da u ovom trenutku još nisam svjesna spoznaja koje će vrijeme izbistriti.
Je li tekst dramatiziran ili vjeran originalu?
Tekst je originalan i jedina razlika je divan prijevod Davida Albaharija. Poštujemo autoricu i pokušat ćemo dokučiti njezinu namjeru.
Produkcije predstave diljem svijeta posve su različite od dinamike, od broja glumaca na sceni do različitih izvedbenih formi, primjerice plesa.
Naša je predstava na tragu izvedbe glumice Isabelle Huppert koja preuzima sve glasove u drami. Trebala bi biti dinamična u jasnoći donošenja misli. U jednoj hipertrofiranoj sobi s jednim krevetom i publikom koja je smještena blizu izvođača.