Pjesnik, urednik i antologičar Ervin Jahić među ovogodišnjim je dobitnicima Nagrade grada Zagreba, koju će 31. svibnja, između ostalih, dobiti i Giga Gračan i Bonaventura Duda. Što za njega, kao samostalnog umjetnika znači dobivanje takve prestižne nagrade?
_ Dobiti jednu od najuglednijih nagrada na nacionalnoj razini, kakva je po svom formatu nedvojbeno Nagrada Grada Zagreba, svakako imponira. Živimo u tjeskobnim vremenima, vremenima svakovrsnih kriza i potopa biblijskih razmjera i, poštenoljudski govoreći, počesto mi se čini da je besmislena naša iluzija kako će umjetnost riješiti probleme poludjeloga svijeta oko nas i u nama. Štoviše, da je ona zapravo na stranputici, odlučna na svom putu prema uzaludnosti. Opet, utješno je kad doživiš da zajednica u kojoj dišeš, radiš, postojiš primijeti tvoj ulog i ukaže ti počast. Ako sam se i okanio iluzija da je društveno i kulturno marginalizirano hrvatsko pjesništvo u fokusu „vijeća mudraca“ iz našeg Ministarstvu kulture i pripadne mu pseudokulturnjačke elite, jednostavno nije u mojoj prirodi odreći se ideje da je posvećenost bilo kome radu, pa i posvećenost radu na vlastitoj pjesmi ili afirmaciji hrvatske poezije i kulture besmisleno. I to je, na prijedlog mojih uvaženih kolega pjesnika i kritičara, prepoznala Gradska skupština Grada Zagreba. Osjećam zahvalnost prema tome.
A za što ste točno nagrađeni?
_ Nagrađen sam za antologiju hrvatske poezije na engleskom "When the World Was Ten Years Old" (Croatian Poetry 1989 - 2013), koja je ocijenjena najreprezentativnijim i dosad najserioznijim predstavljanjem hrvatske poezije za „inozemne oči“, i za knjigu kritika i eseja Ispod jezika, tekst i kontekst pjesništva koja sadrži moje studije, eseje, kritike i razgovore o novijem hrvatskom pjesništvu i, kako stoji u obrazloženju, legitimira me kao kritičara velike znatiželje i interesa pa i u polju novije bošnjačke poezije koju sam također antologizirao. Empatiju prema pjesništvu, koju sam potvrdio radeći s kolegama časopis Poeziju, ali i pokrećući festival Stih u regiji te čak dvije pjesničke biblioteke, HDP-ovu i V.B.Z.-ovu, upućeni nikada nisu ni dovodili u pitanje.
Hoće li vam ova nagrada pomoći da više vremena posvetite vlastitom stvaralaštvu?
_ Ozbiljan pisac, svjestan „dubina ljudskosti“ i „plićaka spoznaje“ uopće ne hlepi za nagradama i laskama. On poput pčele marljivo skrbi o medu. Ako mu još dođe nagrada i priznanje za to, Bogu hvala! Ako ga sve to zaobiđe, opet hvala. Važno je da je čovjek u sebi i pri sebi, duhovno budan. Oduvijek osjećam da sve što me pogodilo – nije me moglo promašiti, i sve što me promašilo – nije me moglo pogoditi. To je, rekao bih, kvintesencija moje ljudske i umjetničke prirode. U samo nekoliko dana uskraćen sam smrću oca i razveseljen ovim priznanjem. Kako god to sebi tumačio, to je naprosto univerzalna ljudska priča, povijest našeg Postojanja i Rastajanja, priča o ljudskim počecima i krajevima. Sve mi se čini – zapravo jedina važna priča.
Svaka čast! Čestitke!