Pag: Bijeli otok kamena i soli

Surova, škrta zemlja, ispresijecana suhozidima i okružena tirkiznim morem, prva je slika koja puca pred očima došljaku nakon silaska s Paškog mosta. I kada se već putnik koji prvi put dođe na otok počne pitati što traži ondje, pred očima mu se ukaže vizura grada Paga, usječena u kamen Paške vale, bijela poput soli i kamena, od kojeg je grad sazdan.

Povijesne starine
Na njegovim je renesansnim ulicama Bartol Kašić kovao gramatičke spise, možda grickajući baškotine, koji se i danas pripremaju po stoljetnoj recepturi. Čini se kao da se od tada u gradu ništa nije promijenilo osim ljudi.

Grad Pag je lijep i odiše povijesnom starinom. Crkva Marijina Uznesenja, kula Skrivanat, Magazini soli, crkva sv. Jurja, kula Kamerlengo... Ima se što razgledati, no nema zanimljivih programa. Živi su spomenik davnih vremena paške čipkarice, odjevene u crni fuštan, koje na ulicama neumorno izrađuju jedinstvenu pašku čipku, glavni suvenir grada.

- Najbolje kupuju Talijani, a ostalo je žalna srića – vele nam u prolazu, nakratko zaustavljajući stare od sunca izbrazdane ruke.

Osim njih za podnevne pripeke na kamenim ulicama gotovo nikoga nema. Žamor se čuje tek bliže moru, na Trgu Petra Krešimira IV, i niže, na Branimirovoj obali, prepunoj kafića krcatih ljudi,     koji ne baš jeftina pića (sok stoji 13 kuna) ispijaju ispod čekića brončanog kipa graditelja Jurja Dalmatinca, zaslužnog za ljepotu grada.

S druge strane malenog mosta nalazi se pješčana, gradska plaža, sa svim sadržajima potrebnim za preživljavanje dana, ali je prepuna. Izvan grada krije se pravi plažni raj, zbog čega je Pag omiljeno odredište obiteljima za miran odmor. Otok je ispresijecan biciklističkim stazama, a Staza Ptica, duga četiri kilometra, vodi u  ornitološki rezervat i  kolanjsko blato, za koje tvrde da je ljekovito, pa njegovu učinkovitost isprobajte na mišićima umornim od vožnje.

Neodoljiva janjetina
Sladokuscima je Pag otkriće. Paška je janjetina zbog posolice, kadulje i smilja, kojima se ovce u kamenjaru hrane, kažu, jedinstvena u svijetu. Nema turista koji ovdje dođe, a ne proba tu nadaleko poznatu poslasticu. I obvezno se vrati drugi dan po još jednu porciju. A tvrd i “mirisan” paški sir, vele stranci ali i domaći, govori sve jezike svijeta. Doduše, žgvancet od riba i puževi, koji su, ne biste vjerovali, paški specijalitet, u restoranima se ne mogu naći.

No barba Ante kaže da ih pripremaju.
– Beremo ih nakon kiše. Ako ih ima, pripremit će vam ih svaki domaćin kod kojeg ste odsjeli! Najbolji su puževi brdari na gradelama – otkriva barba Ante.
Napojen okusima i mirisima surove prirode, gost jednostavno poželi vratiti se u taj kameni grad.