“Petar Pan” čista je radost

Balet zagrebačkog HNK proizveo je čistu radost, predstavu s koje i mladi i stari izlaze nasmiješeni. Na scenu su vratili baletni biser Brune Bjelinskog “Petar Pan”, priču o dječaku koji ne želi odrasti koja je na toj istoj pozornici praizvedena prije punih pedeset godina. Ovog puta novi joj je život koreografijom i režijom udahnuo gost iz Italije Giorgio Madia, koji je u Zagreb stigao na poziv ravnatelja Baleta HNK Zagreb Leonarda Jakovine, koji je u Berlinu plesao njegova senzacionalnog Don Juana.

Precizno i duhovito

Madia je nadasve pažljivo “pročitao” glazbu Brune Bjelinskog i slijedeći tragove njezine razigranosti publiku odveo u svijet dječje mašte i bezazlenosti. “Petar Pan” jest balet za djecu, ali je i mnogo više od toga: baletna čarolija u kojoj bez imalo ograda uživaju i svi ostali, pa i oni najveći poznavatelji baleta. Koreografija je s jedne strane nevjerojatno precizna (dobar njezin dio plesači trebaju izvesti bez čvrstog tla pod nogama), ali i beskrajno duhovita, s jakim komičnim elementima, kreirana na način da svakom od likova daje njegovu prepoznatljivu osobnost, koju lako “čitaju” i oni najmlađi. Tako je, primjerice, Zvončica jedna ljubomorna i “nadurena” vila, a Kapetan Kuka i njegovi gusari, smiješni plašljivci, a ne opasni protivnici. Upravo je koreografija Kapetana Kuke glavni okidač za smijeh.

Koreograf i redatelj Madia okupio je na “Petru Panu” sjajnu ekipu suradnika. Orkestrom HNK Zagreb dirigira maestro Alan Bjelinski, kojem je ovaj balet kućni uradak koji poznaje cijeli svoj život, jer njegov ga je otac skladao kada je on bio dvogodišnji dječačić. Uz njega su ključni suradnici za postignutu čaroliju Ran Arthur Braun, redatelj zračnih scena, i Jacob Sebastian Malm, tehnički supervizor tih scena. Oni su doslovno učinili da zagrebački Balet leti, unijeli su u cijelu scensku priču jake dijelove akrobatike postavivši je nenametljivo tako da ni u jednom trenutku ne postaje važnija od priče ili koreografije same. Naravno, za konačan dojam najzaslužniji su sami letači, jer samo njihovi mišići znaju koliko je snage potrebno za baletnu poziciju izvedenu u zraku i kolika je koncentracija potrebna za takav ples.

Svijet iz dječje mašte u kojem živi zagrebački Petar Pan stvorio je scenograf Kinsun Chan, a njegove boje (pomalo mistične džungle iz Nigdjezemske) slijede i sjajni kostimi Adriane Mortelliti.

Komični dar Georgea Stanciua

Petra Pana je  superiorno i dječački razigrano  otplesao Kornel Palinko, njegova je Zvončica Catarina Maneses, a Wendy je Iva Vitić Gameiro. Kapetana Kuku na premijeri je plesao izvrsni George Stanciu, koji je svojim komičnim darom u ovoj ulozi doslovno očarao publiku. Plesački izvrsni bili su svi, ali posebno dobri Izgubljeni dječaci: Tomaž Golub, Kristian Manev, Andrea Schifano, Takuya Sumitomo, Sebastian Šimić i Simon Yoshida, a fizički najzahtjevniju ulogu (na tlu) otplesao je Guilherme Gameiro Alves u ulozi Indijanskog princa.