Plodni i doista svestrani autor Tomislav Sabljak još se prošle godine pojavio knjigom “Mumije” s dramama, groteskama i melodramama za radio i televiziju. Knjigu je objavilo Društvo hrvatskih književnika u slavnoj biblioteci Mala knjižnica, a uredio Ivica Matičević.
Sabljakovi radovi nastajali su u duljem vremenskom periodu. Tako je radiodrama “Neron”, intrigantna i uostalom kronološki prva Sabljakova radiodrama posvećena životu nepopularnog i tiranskog rimskog cara koja sigurno ima i svoju metaforičnu oštricu, premijerno izvedena na tadašnjem Radio Zagrebu još u svibnju daleke 1964. godine.
A više nego aktualna melodrama za televiziju o hrvatskom branitelju, junaku i pukovniku, bivšem sportašu Hariju “Melankolija” objavljena je u časopisu Forum 1999. godine. Između “Nerona” i “Melankolije”, smjestile su se impresivne agramerske “Mumije”, groteska za radio koja je izvedena 1970. na Radio Zagrebu. i to u interpretaciji doista velikih glumica kao što su to Božena Kraljeva, Ervina Dragman i Marija Kohn, ali i televizijska šatrovačka drama “Groznica” koju je za Televiziju Zagreb 1979. godine režirao Nenad Puhovski, a u kojoj su glumili Marija Kohn, Ljubo Zečević, Dubravka Miletić i Željko Vukmirica. Peto djelo uvršteno u ovu svojevrsnu Sabljakovu radio i televizijsku antologiju je više nego atraktivna drama “Mjesečari” koja je objavljena u Forumu 1997. godine, štivo koje se čita nadušak jer u formi drame s ključem govori o hrvatskom piscu “raznih žanrova” Gustavu Paviću koji se za vrijeme Drugog svjetskog rata skriva u sanatoriju zagrebačkog primarijusa Hrvoja Petrića, a ima suprugu, tragetkinju Ninu Pavić koja je i nevjerna, ali i podosta slavohlepna, što valjda ima veze s njezinim pozivom prvakinje u Hrvatskom narodnom kazalištu. Naravno, već i iz ovih podataka lako je zaključiti tko je pisac Gustav Pavić, tko glumica Nina, a tko primarijus Petrić, opasni svjedok vremena koji je smetao mnogima.
Uostalom, i Sabljak u napomeni potvrđuje da se drama “Mjesečari” koja bi bila više nego idealna za uprizorenje i u nekom recentnom kazalištu, oslanja na dokumentarni materijal o sanatoriju Vranešić u kojem su se, kao što je poznato, od ustaške vlasti skrivali komunisti, ilegalci, umjetnici, pa među njima i književnik Miroslav Krleža.
Kao što je i poznato da je nakon Drugog svjetskog rata odlukom vrlo visoko rangiranih komunističkih vlasti primarijus Đuro Vranešić ubijen, o čemu Sabljak i piše u svojoj zlokobnoj drami “Mjesečari” uvodeći u radnju i Kostu Vasića, profesora povijesti i surovog partijskog likvidatora koji je liječnika osobno (i što je najgore i ponosno) ustrijelio... Uz “Mumije”, koje su odlično strukturirane i napisane i poniru duboko u zagrebački civilizacijski spleen, svakako bi trebalo izdvojiti i melodramu “Melankolija”, kao stvorenu za neki aktualni filmski scenarij u kojem hrvatski branitelj neće biti samo izvor problema za svoju okolinu nego će okolina biti izvor problema za branitelja koji je hrabro branio domovinu, dok su drugi krčmili njegovu imovinu, njegovo ime i nasljedstvo, a bogami i njegovu atraktivnu, povodljivu i radodajnu, ali i strogo proračunanu suprugu.
I tu je dramu Sabljak spretno i uvjerljivo uglavio među agramerske, pomalo čak i glembajevske likove, u obiteljski zagrebački malograđanski uskuhali lonac u kojem bazične egzistencijalističke tragedije ima čak i više nego što to može podnijeti čak i prekaljeni ratnik s ličkog fronta i sportski kvartovski fakin Hari.
Šteta da najnovija Sabljakova ostvarenja pisana za radijsku i televizijsku formu nisu našla mjesto i u hrvatskom radijskom i televizijskom programu, jer su i izazovna i kvalitetna, te bi sasvim sigurno našla svoju publiku.
Sabljak jest pisac starog kova, ali i pisac koji se ne boji intrigantnih i zakučastih tema i u svakom slučaju osoba koja je baveći se profesionalno književničkim biografijama puna više ili manje jezovitih štikleca o kojima hrvatska književna povijest uspješno i samozadovljno šuti. Ali Sabljak nikako nema dlake na jeziku.