Kad je Charlton Heston u završnici filma “Planet majmuna” pao na koljena i stao proklinjati ljude jer su uspjeli uništiti civilizaciju, nitko nije mogao znati da te riječi nisu tek iznenađujući kraj filma, nego početak modernog američkog mita koji traje do danas.
Film Franklina Schaffnera imao je premijeru u veljači 1968. godine. Svijet je tu turbulentnu godinu zapamtio kao jednu od prijelomnih godina 20. stoljeća. U takvoj konstelaciji teško je bilo zamislivo da će jedan znanstveno fantastični film napraviti tako velik utjecaj na modernu kulturu i društvo.
Nije u to vjerovao niti autor romana “Planet majmuna” (“La Planete des singes”), Francuz Pierre Boulle. Boulle bi ostao nepoznat izvan Francuske da dva njegova romana nisu pretvorena u gledane i nagrađivane filmove (David Lean je 1957. snimio “Most na rijeci Kwai” prema Boulleovom ranijem romanu). “Planet majmuna” objavljen je 1963. i autor je bio uvjeren da od romana nije moguće napraviti film. Iste godine roman je preveden na engleski i objavljen u Americi, koja je gutala sve kvalitetne fantastične sadržaje. Još prije pojave knjige u Americi filmska prava kupio je producent Arthur P. Jacobs. Morao je nagovarati šefove da krenu u produkciju i koncem 1964. napokon je dobio zeleno svjetlo. Prvu verziju scenarija napisao je Rod Serling, tvorac “Zone sumraka”. Serling je dosta promijenio sadržaj knjige i radnju učinio filmičnom, no njegova je verzija naposljetku ipak odbačena. U prvo vrijeme kao mogući redatelj spominjao se Blake Edwards, no kako se priča otezala, on je odustao jer je imao druge poslove. Michael Wilson uposlen je da preradi Serlingov scenarij u kojem su majmuni bili tehnološki puno napredniji, što bi značajno poskupilo snimanje pa je Wilson majmunsko društvo pretvorio u primitivnije, ali jednako efikasno. Režije se prihvatio Schaffner i snimanje je konačno počelo u svibnju 1967. Wilson je od Serlinga zadržao neke elemente priče od kojih je najvažniji šokantni kraj filma kojeg nema u knjizi: Taylor (Heston) shvaća da je cijelo vrijeme bio na Zemlji i da su ljudi aktivno doprinijeli vlastitom uništenju i usponu majmuna. Potpomognut događajima koji su se paraleno s filmom odvijali u stvarnom svijetu, taj je kraj odjeknuo jače od bilo čijih očekivanja, no čak i bez takvih usporedbi, to je jedan od najmoćnijih i najpamtljivijih filmskih završetaka sve do naših dana.
Film je vrlo brzo prepoznat kao remek djelo, a mnogi su ga kritičari odmah nakon premijere uvrstili u klasike filma. U priči filma lako je bilo iščitati jasnu aluziju na bivše robovlasničko društvo juga Amerike kao i podtekst o rasnoj netrpeljivosti (Ameriku su tada potresali rasni sukobi, zbog čega je jačao pokret Black Power). Provlačila se i tema o strašnim posljedicama eventualnog nuklearnog rata (hladni rat bio je na vrhuncu), a dosta kasnije prepoznato je i pitanje životinjskih prava koje tada nije baš bilo jako važno. Povrh svega, osim što je bio krcat temama i značenjima, “Planet majmuna” je bio i izvrsna zabava za one kojiima je bila važna jedino filmska priča. U američkim kinima tijekom inicijalnog prikazivanja film je zaradio oko 21 milijun dolara a koštao je manje od 6 milijuna. Nastavci su naprosto morali slijediti.
Do 1973. snimljena su još četiri filma. Iako je zarada opadala iz filma u film, to su i dalje bili unosni proizvodi. Šesti film nije se pojavio jer se “Planet majmuna” preselio na televiziju i postao istoimena serija, otprilike kao što je danas slučaj s “Ratovima zvijezda”. Ipak, potražnja za majmunima nije slabila, pogotovo kod najmlađih koji možda nisu gledali filmove, no revno su pratili TV seriju, pa je odlučeno da se franšiza preseli i u animiranu TV seriju. Ta je imala 13 epizoda no crtani majmuni nikad nisu stekli popularnost igranih junaka.
U međuvremenu majmuni su pokorili i još neke medije. Iste godine kad i prvi film, pojavila se i stripovska prerada filma koju je u ono vrijeme dobio gotovo svaki zapaženiji film. No nije stalo na tome, u sljedećih desetak godina pojavile su se na desetine stripova čija je radnja bila smještena u svijet Planeta majmuna. Najpoznatija i najdugovječnija bila je Marvelova strip-revija Planet majmuna. U reviji su prvo obradili sve filmove, potom epizode TV serijala, a kad su to ispucali, počeli su crtati sasvim nove priče. Prvi film franšize dobio je i dvije japanske manga prerade, filipinsku parodijsku verziju, a u Mađarskoj je 1981. napravljen strip koji je adaptacija izvornog Boulleovog romana. A kad se 2011. pojavio film “Planet majmuna: Postanak” to je ponovno potaklo i proizvodnju stripova, pa su se u stripovskom univerzumu Planete majmuna kao gosti pojavili Tarzan, likovi iz “Zvjedanih staza” i drugi junaci. Najvjerniji gledatelji TV serije bila su djeca, što je generiralo masovnu proizvodnju igračaka i figurica likova iz serije.
Prije nego su se pojavili filmovi iz današnje serije, Tim Burton snimio je 2001. film “Planet majmuna”. Filmovi iz prvog serijala, premda su već izgledali zastarjelo, i dalje su bili rado gledani. Nije trebalo puno mudrosti da netko predloži remake koji će osuvremeniti poznatu priču. Za redatelja je izabran Burton koji je “Batmanom” više no uspješno pokrenuo val stripovskih ekranizacija. Ulogu astronauta Lea Davidsona odigrao je Mark Wahlberg koji je toliko želio raditi s Burtonom da je zbog toga odbio ulogu u “Oceanovih 11”, dok je Ari, čimpanzu koja pomaže Davidsonu, glumila Helena Bonham Carter. Premda je priča prilično vjerno pratila Shaffnerov film, kraj je trebalo izmijeniti jer ista stvar nije mogla dvaput proći kao iznenađenje. Na kraju Burtonovog filma Davidson stiže u Washington i shvati da poznata Lincolnova statua i dalje postoji no lik sada ima majmunsko lice. To čak i nije bila loša ideja, no u usporedbi sa šokom kojeg je izazvala završnica iz 1968. godine, Burtonov kraj prije je imao učinak antiklimaksa.
Možda baš zbog te završnice film nije nikada dobio nastavak. Film je zaradio za ono vrijeme respektabilnih 362 milijuna dolara u svjetskim kinima, no nikom od autora i protagonista nije se baš žurilo snimati nastavke. Franšiza je zamrla na desetak godina, a na životu su je održavale jedino reprize filmova i serija na kablovskim televizijama, kao i video igre. Prva igra za Atari pojavila se još 1983. godine, a novi zamah stigao je upravo s Burtonovim filmom. Ubisoft je izdao igru dva mjeseca nakon premijere Burtonovog filma. Premda je igra dobila loše ocjene i igralo ju je malo igrača, dvije godine kasnije stigla je nova igra koja se zasnivala na radnji originalnog filma, a pojavila se i još jedna na bazi TV serije. Povremeno su izlazili novi nastavci te je bilo jasno da majmuni nisu zaboravljeni i da bi novi film imao svoju publiku.
Scenarist Rick Jaffa čitao je u novinama reportaže o majmunu koji je odgajan kao čovjek, a pronašao je i članak o sve bržem napretku genetike, pa je zbrojio dva i dva i zajedno s Amandom Silver 2005. ponudio Fox studijima priču o genetski modificiranom čimpanzi odgajanom u kućanstvu s ljudima. U to vrijeme film se već obilato služio digitalnom tehnologijom, te ono što je do jučer bilo nemoguće prikazati, odjednom je postalo lako dostupno. Boulle je u izvornom romanu ukratko opisao kako su se majmuni uzdigli nad ljudima. Niti jedan raniji film ili serija nisu dublje ulazili u genezu Planeta majmuna, pa je bilo razumno pretpostaviti da bi takva priča imala svoju publiku. I tako se 2011. pojavio “Planet majmuna: Postanak” redatelja Ruperta Wyatta. Will Rodman (James Franco) želi otkriti lijek za Alzheimerovu bolest od koje mu boluje otac, te lijek testira na čimpanzi koja poludi. Rodman otkriva da nije poludjela od lijeka nego zato jer je nedavno rodila, uzima malog i odgaja ga u vlastitom domu, postepeno otkrivajući da je Cezar (Andy Serkis) natprosječno inteligentan te po sposobnostima nadmašuje i mnoge ljude.
“Postanak” je bio dobro prihvaćen i od publike i od kritike. U svjetskim kinima zaradio je 482 milijuna dolara, a čak je bio i nešto jeftiniji od prethodnog filma, te su producenti odmah počeli planirati nastavak. Wyatta je zamijenio Matt Reeves koji je pažnju na sebe privukao 2008. intrigantnim filmom katastrofe “Cloverfield”. Osmi film franšize, a drugi novog serijala, “Planet majmuna: Revolucija” postao je zasad najgledaniji film sa zaradom u svjetskim kinima većom od 710 milijuna dolara. Film je dobio odlične kritike, a bio je i nominiran za Oscara za vizuelne efekte. To je bio punokrvni ratni spektakl s dobro profiliranim likovima i fascinantnim masovnim scenama akcije, te je Reeves 2017. režirao i “Planet majmuna: Rat”, još jedan vizuelno spektakularan ratni film. Na kraju trećeg filma Cezar je umro, što je označilo kraj trilogije novog “Planeta majmuna”.
No priča tu ne završava. U kinima upravo možete gledati novi film “Planet majmuna: Novo kraljevstvo”. Redatelj filma je Wes Ball, a radnja se događa 300 godina nakon Cezarove smrti. Na vlast je stigao Proximus Cezar (Kevin Durand), želi se dokopati ljudskog oružja i pokoriti sve ostale majmune. Njemu se suprotstavlja Noa (Owen Teague) iz plemena majmuna sokolara koji zajedno s ljudskom djevojkom Mae (Freya Allan) želi zaustaviti Proximusa i osigurati pristojan suživot ljudi i majmuna. Tijekom filma Mae se otkriva kao lik koji zna puno više nego što otkriva Noi i ima malo drugačije ciljeve od Noinih. Otkud ona to sve zna i što je njena stvarna misija otkriva se tek na samom kraju filma. Završnica je prilično iznenađujuća no u malo drugačijem tonu od izvornog filma. Cezar je bio karizmatičniji lik od Noe, Reeves je bolji redatelj od Balla, no prvi film zamišljene nove trilogije ima dovoljno aduta da publiku privuče u kina. U prvom vikendu film je samo u Americi zaradio oko 60 milijuna dolara. Ukupna zarada prethodnih devet filmova veća je od 2,1 milijarde dolara, ne računajući zaradu od televizije i streaminga, kao ni prihod od igračaka, knjiga, stripova i video igara. Neovisno o zaradi, serijal i danas ima veliku važnost. Sjetite se vriska koji je Heston uputio ljudskom rodu na kraju prvog filma: “Vi manijaci! Sve ste digli u zrak! Prokleti bili!” Na žalost, te riječi još uvijek odjekuju i opominju jednako snažno kao i prije 56 godina.