“Plemena” su djelo Nine Raine, engleske redateljice i spisateljice, priče o ne sasvim običnoj obitelji u kojoj je jedno dijete gluho. No, kad je taj sin odlučio “promijeniti pleme”, kad se zaljubio, na površinu su isplivali problemi koji postoje svuda oko nas. “Plemena” su i nova predstava Planet Arta, koja nastaje u koprodukciji s Teatrom Exit, a koja će imati čak dvije premijere (17. i 19. travnja).
Mnoštvo mladih glumaca
A dvije su premijere zakazane zbog čak tri alternacije u predstavi. Ulogu majke tumače Slavica Knežević, koja i režira “Plemena”, i Jasna Palić, a u ulogama kćeri i sina smjenjuju se mladi glumci: Lana Gojak i Vanda Winter te Matija Kačan i Janko Popović Volarić.
– Održali smo audiciju i tražili glumce za uloge djece. Došlo ih je 97, a mi smo imali samo četiri uloge. To nas je i dovelo do alternacija – kazao je Marko Torjanac, osnivač Planet Arta, koji je prošle godine bio na stipendiji u SAD-u te je našao ovaj tekst koji ga je oduševio. U “Plemenima” tumači ulogu oca te je, među ostalim, producent predstave i, kako kaže Slavica Knežević, pomoćnik redateljice, za poslove u kojima ona “nije doma”.
U predstavi glumi i Petra Kurtela, a ključnu ulogu gluhog Billyja tumači mladi Slaven Španović, koji je tek završio Akademiju. On je već na audiciji oduševio načinom na koji je svladao govor gluhih, a u tome su glumcima pomogli članovi iz Udruženja gluhih i nagluhih grada Zagreba.
Metafora društva
– Riječ je o tekstu kakav se rijetko pojavljuje i donosi nove teme i drukčiji pogled na društvo. Možemo reći da je ovo jedan od onih tekstova koji govore o svemu te je snažna metafora društva. To je i priča o našoj podijeljenosti i stoga će u njemu mnogi prepoznati svoje obitelji – kazao je Marko Torjanac.
– Kada je tekst preveden, mnogo smo radili na njemu. Marko je htio da ja igram mamu, no nakon tri tjedna proba shvatila sam da mi treba glumica na sceni za koju ću i režirati tu ulogu – rekla je Slavica Knežević, koja je i scenografkinja predstave. Priznaje da joj je zbog alternacija bilo kako da režira tri, a ne jednu predstavu te da je zbog toliko posla najviše trpio njezin (i Markov) sin Jan, koji kao pravo dijete iz glumačke obitelji zna što znače dani pred premijeru pa sada on mamu kod kuće čeka sa serviranim ručkom. Slavica također ističe višeslojnost i višeznačnost teksta te upozorava da ona, među ostalim, govori o onoj vječnoj roditeljskoj dilemi: jesmo li djetetu dali sve što smo mogli.