Hoće li profesionalne baletne plesačice, kako je obećao ministar Mirando Mrsić, s navršene 42 godine moći od sljedeće godine u mirovinu (a profesionalni baletni plesači sa 45), pitanje je na koje ćemo odgovor čekati sigurno još mjesecima. No, da je nužno promijeniti zakon i omogućiti "ranije" (kao što je bilo nekad) umirovljenje plesačima kako bi se dala šansa zapošljavanju mladih, koji su "na čekanju", potvrđuju članice Baleta HNK Split.
Plešu cijeli dan
Razgovarali smo s njima u pauzi proba za skorašnju premijeru baleta "Mačak u čizmama".
– Sretnica sam jer sam se uspjela zaposliti u splitskom Baletu prije dvije godine. Mlade plesačice godinama čekaju da neka starija ode u mirovinu. Završila sam osnovnu i srednju baletnu školu te Školu primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, a potom tri godine bila u Rusiji, na Boljšoj akademiji – kazuje 22-godišnja Bojana Lipovščak.
Ova Zagrepčanka sa splitskom adresom kao djevojčica trenirala je ritmičku gimnastiku, a kad je s osam godina odgledala film "Crvene cipelice", znala je da će joj balet biti život. U gradu podno Marjana joj je, tvrdi, odlično. Druži se uglavnom s kolegama iz ansambla, izlazi tamo gdje idu mladi. Kad stigne. Jer, posao je iznimno zahtjevan, naporan i težak.
Na upit koliko se u profesionalnom baletu "može trajati", Bojana odgovara.
– To je individualno. Ovisi o balerini, tijelu, volji, disciplini. Smatram da ne bi trebale raditi dulje od četrdesete, maksimalno četrdeset i druge godine. Jer, plešemo gotovo cijeli dan, od 10 do 14 i od 16 do 21 sat. Naporno je, bole mišići. Treba paziti i na prehranu, koja mora biti kao i kod sportaša. Nije lako – kaže Bojana koja obožava balet.
Najljepše joj je kad uspije nešto "napraviti" kako treba na sceni, kad to publika prepozna i nagradi je pljeskom. U Moskvi vas, otkriva, nikad neće pohvaliti, nego će reći – uvijek može bolje. Kod nas pohvalu dobije od publike i to joj je glavna inspiracija za bolje. Veseli se što Splićani sve više dolaze u teatar gledati baletne predstave. A, ona je naučila pripremati ribu, lignje i oradu.
Pravi fenomen među balerinama, koju kolegice zovu "čudo prirode", 57-godišnja je Nonna Čičinina, koja pleše cijeli život, a ne zna kad će u mirovinu!
– Neki mogu plesati jako dugo, a neki bi trebali prestati s trideset godina. Nisam imala ozbiljnih trauma ni ozljeda, međutim, godine "nose svoje". Imam kćer od trideset godina, a još sam na pozornici! Bila sam prva balerina, plesala Giselle, Đavolicu, prve uloge u mnogim baletima. Odavno to nije za mene. Treba ih prepustiti mladima. Što će mene staru gledati – slikovito kaže Nonna, kojoj nitko ne bi pogodio godine. Kojih se ne stidi, ali "sve u svoje vrijeme".
– Još volim izlaziti na daske, biti u ansamblu. Volim ovaj posao, radim ga iz ljubavi i zato tako dugo trajem. Najvažniji je kontinuitet, za što sam vrlo zahvalna splitskom kazalištu. Međutim, bilo bi mi teško plesati solo uloge. Ne zbog fizičke nesposobnosti jer još mogu dobro dignuti nogu, ha ha ha... Nego zato što je to velik napor za srce, pluća, za cijeli organizam. Umoriš se i psihički. I često se zapitam: što mi to uopće treba– simpatično će Nonna, koja je odavno mogla biti nona.
U Split je došla iz Rusije 1993. sa suprugom Igorom Rogaljskim, također baletanom. Završila je baletnu akademiju u Novosibirsku, radila u Moskvi. Pleše od desete godine!
– Nije bez veze da balerine idu u mirovinu s četrdeset godina. Dovoljno je profesionalno plesati dvadeset do dvadeset tri godine. Ljudi se fizički mijenjaju, nije lijepo s kostimima. Mladi neka uživaju u poslu, a ja bih svoje znanje i iskustvo rado njima prenosila. Bila sam na seminarima u Italiji i Japanu. Voljela bih voditi baletni studio – kaže Nonna, koja bi mlade baletne umjetnike mogla mnogo čemu naučiti.
Ne mogu bez baleta
Kao što svakog dana na probama savjetuje 17-godišnju Teu Kuvek, članicu Baletnog studija i učenicu Matematičke gimnazije. Tea pleše od pete godine kad je došla u studio k pedagoginji Korani Bilan.
– U sedmom razredu pozvala me gospođa Osmanović na vježbe za "Giselle" i otad radim s baletnim ansamblom HNK. Plešem u predstavama u kojima je veći ansambl, ne mogu bez baleta. Teško je fizički, treba svaki dan imati volju za rad, umor je velik. Moram puno toga naučiti. Balerine ne bi trebale profesionalno nastupati nakon četrdesete godine. Da i mladi dođu do izražaja i posla – kaže Tea. Hvali Nonnu. Koja je fenomen. Ali ona je izuzetak. Nikako pravilo!