Projekcijom nagrađenih filmova u nedjeljno jutro u kinodvorani Studentskog centra završili su 32. Dani hrvatskog filma. Međutim, proslavu hrvatskog filma na subotnjoj su dodjeli nagrada, na kraju zasjenile neke druge stvari.
Tijekom dodjele nagrade "Jelena Rajković" najboljem redatelju ili redateljici u dobi do 30 godina – koju je tročlani žiri Srđana Kovačevića, Filipa Mojzeša i Daine O. Pusić u ime Društva hrvatskih filmskih redatelja (DHFR) dodijelio Janu Krevatina za igrani film "Joža" – mladi redatelj, snimatelj i član DHFR-a Srđan Kovačević izjavio je kako žiri želi izraziti svoje negodovanje na film "Oko svemira" dvadesetpetogodišnjeg Kevina Mainentija.
U službenom priopćenju izrečenom na dodjeli Kovačević je rekao kako film "nasilje nad mrtvim (ili polumrtvim) ženskim tijelom… tretira kao duhovite, zaigrane, čak i vragolaste akcije muških likova za koje film, u svakom pogledu, 'navija' bez zadrške, kritike ili odmaka." Žiri je nadalje istaknuo kako je rezultat filma "nimalo ironična simpatija, promocija i banalizacija ekstremnog nasilja nad ženama". Međutim, autor filma s time se ne slaže.
– "Oko svemira" je bizarna crna komedija s nadrealnim elementima – pojasnio je ovaj novodiplomirani student VERN-a za filmsku i TV režiju i produkciju, koji se na Danima hrvatskog filma natjecao s čak dva naslova.
Dodao je kako se radnja spornog filma odvija oko četiri dilera pod utjecajem droge koji u stanu imaju mrtvu djevojku, koja ima - živo oko. No onda na scenu dolazi mafijaš Rony (Janko Popović Volarić) koji želi vidjeti djevojku, svoju nećakinju, ne znajući da je ona mrtva. Film u nekim slučajevima ide u apsurd, a njegovo značenje Kevin dodatno pojašnjava.
– Ima i apsurdnog kung-fua, ali i niskobudžetan rekvizit oka na samom početku filma pokazuje kako se film ne bi trebao shvaćati ozbiljno, nego apsurdno. Cijela atmosfera, dijalog, likovi, način snimanja je toliko bizaran da se može shvatiti, ili bi se barem trebalo shvatiti, kako film nije ozbiljan prikaz događaja – ukratko je Kevin pojasnio svoj film ističući kako zna da film i njegov žanr nije za svakoga. No isto kaže kako takvu reakciju nije nikako očekivao.
– To mi je pomalo smiješno. Ni na kraju pameti mi nije bilo da će to netko tako shvatiti, jer film uopće nema veze s tim. Imamo mrtvu curu kojoj je oko živo. Jedna od tematika je i karma – sve se vraća, sve se plaća. Na neki način se i to oko na kraju osveti. No ne znam kako su to uspjeli shvatiti na način da promovira nasilje. Po toj bi logici Halloween isto promovirao nasilje i ubijanje za Halloween, tj. Noć vještica. Ili svaki žanrovski ili horor-film. Tako da ne razumijem što su htjeli reći i zašto su to napravili – zaključio je Kevin.
Kontaktirali smo člana žirija Srđana Kovačevića da dodatno obrazloži njihovu odluku, no on osobno ne može dati dodatni komentar na situaciju jer "napomenu žiri potpisuje kolektivno". Predsjednik Društva hrvatskih filmskih redatelja Danilo Šerbedžija rekao nam je kako je to osobna odluka žirija te njihovo pravo da kažu što misle, a da Društvo hrvatskih filmskih redatelj "s time nema veze".
Za konkurenciju na festivalu svaki film iz svakog žanra prolazi selekciju renomiranih filmskih i televizijskih selektora. Bilo je 147 filmova prijavljenih za festival, a u konačnoj konkurenciji ih je završilo 67.
Svaka kategorija ima svog selektora, u konkurenciji igranog filma to je bio redatelj Kristijan Milić, ujedno i Kevinov mentor na VERN-u za ovaj film, koji je isto rado prokomentirao reakciju žirija koju smatra šokantnom i neprofesionalnom.
– U tom filmu ne vidim nikakvu spornu scenu. Riječ je o spoju filma strave i komedije, s apsurdnim likovima u još apsurdnijoj situaciji. Čitav film je pritom i parodija žanra, tako da dio prozivke u kojem se tvrdi da film ne ironizira likove i njihove postupke smatram potpunim promašajem, jer je cijeli film svojevrsna ironija. Nisam se uopće pitao koja bi se "skrivena poanta" tu trebala iščitati, ali ako sam baš prisiljen, prije bih rekao da film proziva nikad nepovoljniji položaj žene u današnjem svijetu s obzirom na to da se ispod krinke ravnopravnosti žensko tijelo i dalje nesmiljeno objektivizira, a sam pojam žene besramno trivijalizira i relativizira. Ako već tražimo nekakvu metaforu, onda Kevinov film govori o gubitku svake natruhe zdravog razuma u svijetu, odnosno svemiru u kojem danas živimo. To je naravno moje mišljenje, ali poanta svakog filma i je upravo u tome da ga svatko doživi i protumači na svoj način – odgovorio je ovaj iskusni redatelj te nadodao: – Bio sam šokiran jer mislim da bi se po toj logici trebali zabraniti svi filmovi strave u povijesti, kao i velika većina žanrovskih filmova s nasilnom tematikom.
Kristijana Milića ovaj komentar mladog žirija dodatno je pogodio, ne samo zato što je izabrao film za konkurenciju nego jer je i on sam član Društva hrvatskih filmskih redatelja – na koje glasi ova nagrada, tj. u ovom slučaju prozivka koja ju je zasjenila.
– Nitko me nije kontaktirao ni prije ni nakon spomenute prozivke koju osobno smatram patetičnom i pomalo zlobnom, jer tu razinu nekolegijalnosti nisam mislio da ću ikad doživjeti od vlastitih kolega – no prije svega, najviše mu je krivo što je to na takav način učinjeno studentu – Činjenica da je napadnut studentski film još dodatno pojačava osjećaj neugode i srama s obzirom na to da sam i sam član Društva hrvatskih filmskih redatelja. Jedno je film iščitati na svoj način te izraziti negodovanje i/ili kritiku, a sasvim nešto drugo ničim izazvan javno prozvati mladog kolegu pred čitavom filmskom zajednicom – zaključio je Milić.
I ostatak je dodjele bio ispunjen kritikama i komentarima na račun festivala. Glavni je žiri Nine Violić, Mirte Puhlovski i Josipa Grozdanića već na početku izrazio negodovanje zbog načina glasanja. Isticali su poteškoće u uspoređivanju filmskih postupaka (režiranja, snimanja, montaže…) kroz različite žanrove zbog čega su neki žanrovi, kao namjenski, na kraju ostali bez ikakvih nagrada. Također su se dotaknuli onog najočitijeg problema, nedostatka publike.
– Ove godine gledali smo izvrsne filmove, pa je šteta što je posjećenost takva kakva jest jer su filmovi iz godine sve bolji i bolji – izjavila je Nina Violić na pozornici Kina SC.
Njezin žiri nagradu za najbolji film festivala dodijelio je dokumentarcu "Horror Vacui" redatelja Borisa Poljaka. Bio je to šesti put zaredom da je dokumentarni film odnio Grand Prix festivala. Činjenica je to koja je zasmetala Josipu Lukiću, dobitniku najbolje režije s Klarom Šovagović za igrani film "Nije zima za komarce", koji je na pozornici ukratko prokomentirao odluku žirija da nagrada za najbolji film šesti put zaredom ide u ruke dokumentarnom filmu.
Na kraju dodjele, primivši nagradu, Boris Poljak rekao je kako misli da se ideja zbog koje su osmišljeni Dani hrvatskog filma "pogubila" te da oni zaslužuju bolji tretman, jer "oni su jedinstvena prilika da se cjelokupna produkcija koja nije dugi igrani film vidi na jednom mjestu". Uz te riječi završio se službeni dio 32. Dana hrvatskog filma, a u zraku je ostalo mnogo neodgovorenih pitanja.