U brodogradilištu “3. maj” u Rijeci počelo je dugo najavljivano rezanje plovećeg paviljona, koji unatoč zamislima grupe arhitekata i izbornika Lea Modrčina, zbog havarije tijekom plovidbe u kolovozu prošle godine nije stigao na venecijanski bijenale arhitekture.
Paviljon se nakon povratka iz Venecije nalazio u brodogradilištu Kraljevica, u kojem se, kako neslužbeno doznajemo, nije mogla obaviti sigurna demontaža zbog nedostatka dizalice dovoljne snage za rastavljanje takve konstrukcije, pa je u ponedjeljak dotegljen do “3. maja”. Mjesecima poslije silne euforije koja se podigla oko hrvatskog nastupa u Veneciji i najave kako će to biti najbolji nastup hrvatske arhitekture do sada, a potom i fijaska zbog raspada konstrukcije paviljona Leo Modrčin se, umjesto odgovora koje je kao izbornik trebao dati, odlučio na šutnju. Na telefonske pozive i dalje ne odgovara, unatoč obećanjima da će, kada se ustanove sve okolnosti, javno izreći tko je odgovoran za ovakav slijed događaja. Nakon oštećenja paviljona i arhitekti su podržali izbornika Modrčina, ističući kako su spremni preuzeti odgovornost, ali tek kada se ona ustanovi detaljnim analizama, što se nije dogodilo.
Paviljon stvoren u brodogradilištu Kraljevica, zahvaljujući danonoćnom radu škverana koji su u mjesec dana sa 855 tisuća varova spojili 35 tona željeza u fluidnu formu, završio je tako u susjednom brodogradilištu “3. maj” gdje mu slijedi konačan kraj.
Da je autor pitao bilo kojeg razumnog arhitekta, taj bi mu izračunao da je građevina unaprijed osuđena na propast. A zdrava logika govori da se to nešto mora savinuti. No, nije važno. Važno je znati tko je financirao ovakvu građevinu koja po zakonu logike ne može opstati već sama po sebi se srušiti. Ako ju je financirao autor, onda je to u redu. Ali ako su je financirali porezni obveznici, onda je to problem. Dokada će netko dopuštati ovakve eksperimente kojima otkrivaju toplu vodu. Treba odgovoriti tko će i u kojem dijelu platiti počinjenu štetu?