Poletova fotografija, Poletov strip, Poletovi autori samo su neki od pojmova koji su danas u enciklopedijama. Što je to presudno donio Polet već od prvoga broja, koji se pojavio 1976. godine, a svoje zvjezdane dane imao osamdesetih godina kad je žario i palio, imao najveći sjaj i čitanost mlade publike, ondašnjih omladinaca? U redakciji u Savskoj 5 okupila se cijela jedna generacija novinara, urednika i fotografa, autora stripa (“Novi kvadrat”) koji su stvarali novine za mlade i bavili se njihovim životom, punkom i rockom, klubovima i običnim ljudima s ulice. Pisalo se o “malim temema”, o novom valu, kazalištu Kugla glumišta i afirmaciji alternativnih stilova života, studentima i o popularnoj kulturi i filmu.
Financiranje je bilo stabilno, osigurano preko omladinske organizacije, a politički sustav nije kontrolirao novine.
O fenomenu Poletove fotografije govorilo se u srijedu i na okruglom stolu u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti u sklopu 2. dana fotografije Arhiva “Tošo Dabac”, manifestacije tijekom koje se za više od mjesec dana aktualizira medij fotografije na radionicama i izložbama. Teži se upozoriti na vrijednosti jednoga od najvećih očuvanih fotografskih arhiva u našoj sredini koji je u sastavu Muzeja suvremene umjetnosti, a o njemu se brine kustosica Marina Benažić. Ponukani velebnim djelom Toše Dapca i njegovim ciklusima “Ljudi s ulice” i drugima koji se tek otkrivaju javnosti, a isprovocirani “stanjem stvari” i tretmanom fotografije u medijima, priredili su razgovor uz temu “Zagreb 80-ih i Poletova fotografija”. Moderatorica Leila Topić pozvala je Ivana Posavca, Miju Vesovića, Andriju Zelmanovića, Dražena Kalenića, Fedora Vučemilovića, Marija Krištofića, Sanju Bachrach i ostale. Jedna od teza bila je da je Polet bio hrvatski Factory, a Goran Trbuljak zagrebački Andy Warhol, što tvrdi Feđa Vukić, teoretičar dizajna.
Čula se i tvrdnja da su fotografi “izašli ispod Poletove kabanice danas sve redom priznati umjetnici fotoobjektiva”. Razgovor se vodio i o nemogućnosti formiranja novih rendova na našoj sceni. Kako to da je prije trideset godina bilo moguće nešto što je danas nezamislivo, uza sav razvoj tehnike i tehnologije? Tretman fotografije u Poletu bio je sasvim drukčiji u odnosu na ondašnje novine i magazine na tržištu.
Nova estetika
O tom “zlatnom dobu” uspona fotografije u tiskanom mediju Mio Vesović kaže da je velikim dijelom zaslužna i tehnologija offset tiska koja se u nas pojavila koju godinu prije. U Vjesnikovoj tiskari, gdje se tiskao Polet, moglo se fino reproducirati fotografiju. Zbog toga se i ta tehnička činjenica i novotarija koristila da fotografije budu veće, ljepše. Ponekad bi im “uvalili” lošiji papir, drugi put bolji, pa se to vidjelo, tumači Vesović.
Drugi dio teksta možete pročitati u subotnjem prilogu Večernjeg lista 'Obzor'.
Svaka Fotografija je autorsko dijelo, samo su se prosle godine valsnici i Vecernjega i Jutarnjega dogovorili kako da izvozaju fotografe osnivanjem posebnih fotografskih firmi kao sto Cropix, te su fotgrafi bili ppod prijetnjom otkaza prisiljeni podpisati da se odricu autorskih dijela u korist te novce firme, no da bilo koji od tih fotografa potegne stvar na sudu pred hrvatskim sudom gubi zbog KORUPCIJE ali pred sudom u Bruselu sigurno dobiva spor. To sto su napravili vlasnici i Jutarnjeg i Vecernje je cisti KRIMINAL.