Posebni trenuci s Bachom

Više od deset minuta srdačnog pljeska ispratilo je u katedrali na Varaždinskim baroknim večerima izvedbu Bachove Muke po Ivanu. Nije tome samo razlog da se publika zaželi velikih baroknih vokalno-instrumentalnih djela uživo koja su zbog njihove složenosti i brojnosti izvođača relativno rijetko na programu, nego i pomne izvedbe koja je imala niz svojih sasvim posebnih trenutaka.

Pod vodstvom Vladimira Kranjčevića koji je dvostanoj izvedbi osigurao tečan protok i kompaktnost cjeline ponajprije odabirom dobrih izvođača, u varaždinskoj se katedrali s gostima solistima okupila svojevrsna “glazbena kraljevina SHS”. Imponirao je zaobiljeni zvuk i pregnantna polifonija Slovenskog komornog zbora uz solidnost relativno svježe osnovanog Camerata Sebica koja djeluje od 2004. godine.

Diskretan scenski prikaz, delikatan u svojoj stiliziranoj jednostavnoj simbolici Kristove muke, osigurali su redatelj Georgij Paro, koreograf Milko Šparemblek, scenograf Aljoša Paro uz efektno osvjetljenje Petera Steina te kostimografkinja Marija Žarak. Posebno su pak zapaženi prilozi Gu00F6tza Teutscha na violi da gamba, maštovita Pavla Mašića za pozivitom, Uga Nastruccija na lutnji, pažljivih solista iz orkestra, orgulja Alena Kopunović-Legetina.

I ako na vrhu stoji zapanjujuća intenzivnost nenadmašne Marjane Lipovšek u ariji Kristove smrti Es ist vollbracht (Svršeno je), doprinos drugih solista nije nimalo zanemariv. Tako je iznenađujuće impozatna zrelost Evanđelista vrlo mladoga Henninga Clockea, stamen Pilat i ariosa prelijepa glasa Jože Vidica, izražajan Isus Davidea Damianija, dok u sopranskim arijama blista Margareta Klobučar i drugi put sa sviješću o stilu tenor Joshua Ellicott te pokretljivi bas Ivica Čikeš. S Bachovom glazbom koja obavija s crkvenog kora, iz pokrajnjeg ili s glavnog oltara varaždinska scenska izvedba Muke po Ivanu zacijelo je lijep doprinos festivalu kojega će se sjećati.