Večeras je službeno bio posljednji radni dan Kina Europa pod upravom Umjetničke organizacije Zagreb Film Festival. Podsjećamo, ZFF-u je prije dva mjeseca stigao dopis Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu grada u kojem stoji da se Kino Europa nužno mora obnoviti te da ugovor o zakupu istječe 1. lipnja, nakon čega bi kino trebali predati u posjed Gradu Zagrebu. Taj dan je došao, a uprava i dugogodišnji posjetitelji kina odlučili su se oprostiti od tog kultnog mjesta zagrebačke scene uz druženje na terasi i projekcije filmova.
Nužna restauracija
Večerašnji je oproštaj započeo u 17 sati u dvorani Müller uz dječji program Kino Bibijada i projekciju filma “Zlogonje” Raška Miljkovića, a završio je u velikoj dvorani projekcijom filma prigodnog naziva “Posljednja kino predstava” redatelja Petera Bogdanovicha. Dvorane su bile dupkom pune, red za karte se protezao do ulaza, a doznajemo da se za "Posljednju kino predstavu" nije tražila samo karta više, već njih pedesetak. U samom Kinu i na terasi okupile su se stotine građana, a po atmosferi nije se dao niti naslutiti tužan razlog okupljanja. Jedina naznaka neizvjesne sudbine kultnog zagrebačkog kina bili su brojni transparenti i poruke podrške obješeni na ulazu, a vjerni posjetitelji i publika za stolovima su nazdravljali u čast posljednjih jedanaest godina Kina Europa.
Kada smo prvi put nakon objave informacija o zatvaranju Kina razgovarali s voditeljem Hrvojem Laurentom rekao nam je kako je uprava već pet godina pokušavala uspostaviti komunikaciju s Gradom o obnovi kina, a ponudili su i nekoliko modela, među ostalim i da o svom trošku pokrenu postupak obnove, no nikakav odgovor nisu dobili. Grad Zagreb ignorirao je i apele šire javnosti koja se okupljala ispred kina, a odbijen je i prijedlog uprave Kina Europa da se kino ne zatvara barem dok ne počne renovacija. Nadalje, naveli su da će se nakon nužne rekonstrukcije raspisati javni natječaj te da će prostor Kina Europa i dalje ostati kulturni prostor i art-kino.
Preselili Animafest
– Ako bude raspisan javni natječaj, mi ćemo se naravno prijaviti. Međutim, ja se bojim cijelog tog procesa obnove i bojim se da restauracija neće krenuti tako skoro. Mislim da to neće ići tako elegantno i brzo kako su oni zamislili, jer u ovom gradu ništa ne ide tako, osim fontana, one se grade najbrže na svijetu. Na kraju, želim zahvaliti našoj publici, suradnicima i cijeloj ekipi na ovim predivnim godinama – zaključio je Laurenta nesretnu priču o zatvaranju kina.
Festival animiranog filma Animafest koji počinje u ponedjeljak tradicionalno se održavao u Europi te je bio primoran promijeniti lokaciju, a još se uvijek ne zna što će se dogoditi s već dogovorenim programima i festivalima koji su ostali bez svog doma.
Tužno je da ljudi moraju ostati bez posla, ljudi koji su proveli desetljeća radeći u kinu, kojih se sjećam odmalena i radi kojih sam se osjećala kao na najlijepšem mjestu na svijetu, mjesto poput doma, gdje se čarolija ostvaruje... Posljednje mjesto gdje je filmska umjetnost počivala u ovom gradu, mjesto koje je toliko nas istinski voljelo i okupljalo. Sve radi kompleksa superiornosti našeg gradskog mafijaškog bosa bez čije pesnice i škiljavog oka nitko u ovom gradu nema prava biti sretan i uspješan. Ovo čak nije niti priča o šanku već o kompleksima jednog bijednog starog ogorčenog gada u raspadanju. Bandiću neka te čuvaju sve duše koje si otpustio, svu ljubav ovog grada koju si uništio, svu mladost i umjetnost koju gaziš svojim lažima i fontanama, sve lijepe priče koje si završio nauštrb kapitala i svoje veličine. Kada bi život bio film, ljudi bi ustali i zastavili štakora koji uništava grad, no štakor se pobrinuo da film u ovom, ionako suviše pasivnom gradu, više ne golica niti maštu