Kad uđe u klub, izazove potpunu euforiju – poglede privlači osebujnim stilom odijevanja, jakom šminkom, sunčanim naočalama i otkačenom frizurom, a svi uzvikuju njezino ime i žele se s njom fotografirati. Ona je, naime, jedna od najpoznatijih DJ-a u Poljskoj, poznata je po specifičnom glazbenom ukusu, ali i tome da ima – 84 godine. Madame Vika apsolutna je ikona varšavske klupske scene kojom žari i pali otkako je otišla u mirovinu, a sada je o njezinu životu objavljen i dokumentarac na platformi HBO Max. Tim smo povodom ekskluzivno za Večernji list razgovarali sa samom Vikom te s redateljicom filma Agnieszkom Zwiefkom.
– Prije 27 godina odlučila sam postati DJ jer se nisam htjela osamiti odlaskom u mirovinu. Željela sam i dalje biti okružena ljudima, zabavom, pjesmom i plesom – govori punim imenom Wirginia Szmyt, koja svoju publiku naziva "unucima". Ipak, nije odmah tako krenulo. Vika je isprva odlučila organizirati partyje za starije sugrađane kako bi pokazala da odlazak u mirovinu ne znači kraj zabave. Isprva, doduše, nije bilo lako uvjeriti ih, mnogi su bili skeptični oko njezine ideje. No, ona je bila uporna, puštala im je glazbu, tada još na kazetama, i s vremenom se proslavila te je očarala fanove svih dobnih skupina diljem Poljske pa i izvan granica države. Danas glazbu pušta u raznim klubovima te s pravom nosi titulu najstarije DJ bake na svijetu.
– Glazba za mene predstavlja radost življenja i to je moj način borbe protiv starosti i protiv stereotipa. Kroz glazbu šaljem poruku da smo svi ujedinjeni u zabavi. Također, važan dio priče je i ples koji je zapravo jedan oblik rekreacije, po mom mišljenju puno zabavniji od klasičnog vježbanja za starije osobe. Kada ljudi plešu, zaborave na svoje brige – kaže Vika, koja osim partyja organizira i zajedničke razgovore, seminare, druženja, ali i modne revije za starije osobe u Varšavi.
– I mi smo nekad bili mladi, izlazili i družili se. Zašto bismo prestali s time? Doduše, nekad smo išli na plesnjake, a sada idemo na techno-partyje. Ali iza toga stoji jedan važan razlog. Na tradicionalnim se plesnim zabavama ili bilo kakvim modernim plesnjacima očekuje da osoba ima partnera. Mi smo u dobi kada su, nažalost, mnogi od nas ostali bez svoje polovice. Također, u našoj dobi su žene u velikoj većini, nas je deset na jednog muškarca. Pa da se ne moramo boriti za njega, puno nam više odgovaraju partyji gdje pleše svatko sa svakime. Svatko tko sam dođe na naš party, sigurno će naći društvo – kaže Vika kroz smijeh te nastavlja u nešto ozbiljnijem tonu…
– Jedna od najtežih karakteristika starosti je samoća. Teško je biti sam, a upravo tako se osjeća većina – ističe te otvara temu kojoj je posvećen i jedan dio dokumentarnog filma. Iako je prije svega zabavan, izrazito je emotivan i edukativan. Vika tako otvoreno progovara o osjećaju samoće, o starijim ljudima koje su njihova djeca i unuci pomalo i zaboravili, o bolestima, o strahu od smrti, o svemu onome što je u društvu tabu tema – o svemu onome što se inače starije ljude ne pita. U razgovoru priznaje koliko joj se bilo teško emotivno ogoliti pred kamerama i progovoriti o važnim životnim temama iz perspektive osobe u 80-im godinama. Nije je stoga bilo uopće lako nagovoriti da uopće pristane na snimanje filma, o čemu govori Agnieszka Zwiefka.
– Vika je kod nas u Poljskoj veliki celebrity i meni je zapravo bilo nevjerojatno kada sam shvatila da nitko nije snimio film o njoj, stoga sam odlučila to promijeniti – kaže ova redateljica iz Wrocława koja predaje na tamošnjem sveučilištu, a poznata je po senzibilnim dokumentarnim filmovima veoma specifične tematike. Kroz šalu ističe kako je tijekom pet godina snimanja ovog dokumentarca shvatila zašto se nitko prije nje nije upustio u izazov snimanja filma o Viki – to nije lako!
– Vika i sama priznaje da joj se izrazito teško otvoriti pred strancima i jako joj je stalo do njezine privatnosti. Trebalo mi je dugo da je uvjerim kako je u redu pokazati svoju ranjivost. Jer nije bila poanta pokazati da je Vika savršena, da je njezino zdravlje odlično i da je uvijek sretna. Jer nije. Muče je isti problemi kao i druge starije osobe, ali se samo na drugačiji način bori protiv njih. Tu sam poruku htjela da pošaljemo. Isprva joj je, doduše, ideja o filmu bila nezamisliva i kada sam joj prvi put prišla rekla mi je – od***i! – kaže kroz smijeh Zwiefka koju su, kao i Viku, oduševile prve reakcije na film.
– Mislim da mnogi ljudi žive sa strahom od starosti, pa i ja sama. I zato sam htjela napraviti dokumentarac koji na nešto drugačiji način prikazuje to razdoblje života. I moram reći da sam od Vike naučila potpuno drugačije gledati na starost i shvatila sam da nipošto u životu ne smijemo stati i odustati od sebe jer puno toga ovisi o nama samima – smatra Agnieszka Zwiefka te dodaje kako su prve reakcije na film pokazale da je riječ o dokumentarcu za sve ljude. Iako ima i onih koji se s Vikinim stilom života ne slažu i smatraju da je previše ekstravagantna, većina je ipak njome oduševljena.
– Na jednoj sam od projekcija u prvom redu vidjela poslovno odjevene muškarce srednjih godina, mladi par, skupinu starijih žena koje su u kino došle ravno iz crkve, majku s djetetom… Također, vidjeli smo jednu obitelj, tri generacije žena koje su zajedno došle gledati film i to smatram prekrasnim. Mislim da je to odlična ideja i htjela bih potaknuti ljude da sada, kada je film dostupan preko HBO Max platforme, pogledaju film sa svojim bakama i djedovima. Iskreno, nisam mislila da će film privući toliko raznoliko publiku, ali upravo to je Vikino nasljeđe, ona povezuje ljude – ističe Agnieszka Zwiefka, a činjenica da je toliko ljudi privukla u kina i u pred male ekrane oduševljava i Viku.
– Na kraju krajeva, ja sam samo jedna baka koja glazbom šalje poruku. Nisam poznata znanstvenica, nisam političarka, nisam zvijezda… Zapanjena sam da toliko ljudi želi gledati film o meni! Ali drago mi je da smo filmom poslali poruku o važnosti emocija, o psihološkoj perspektivi starenja i našem duševnom stanju, posebice u ovom vremenu kada su svi orijentirani na izgled, filere, botoks… – zaključuje Vika koja za kraj odgovara na pitanje – što bi iz današnje perspektive poručila mlađoj sebi, ali i svima onima koji se dive njezinu stilu života.
– Za mene je najvažnija stvar u životu biti neovisna i slobodna. Ne treba svoj život živjeti isključivo za druge, ponekad treba biti malo orijentiran i na sebe, jer osoba koja ne zna voljeti sebe, neće ljubav moći pružiti ni drugima – poručuje te dodaje kako je važno tijekom cijeloga života učiti i ulagati u sebe!