U ova pandemijska vremena čudo je na sceni vidjeti novu, veliku, ansambl predstavu, a još je veće čudo što je to uspjelo Dramskom kazalištu Gavella, koje sve od zagrebačkog potresa ne može na vlastitu scenu.
A priča o “Posjetu stare dame” Friedricha Dürrenmatta, počela je i prije pandemije i potresa, jer ekipa je došla blizu premijere kada je prošlog proljeća sve zaustavljeno zatvaranjem. Gledajući je sada na sceni, čini se da je upravo tako i trebalo biti.
Priča ove drame zapravo je sapunica: mlada djevojka ponižena i osramoćena mora otići iz svog rodnog grada (negdje u Europi, zadao je Dürrenmatt), a vraća mu se desetljećima kasnije kao jedna od najbogatijih i najmoćnijih žena na svijetu. Vraća se kako bi gradu i ljudima naplatila davne patnje.
Dramaturg Tomislav Zajec (prijevod Ivo Juriša) i redateljica Dora Ruždjak Podolski koriste tu priču kako bi oslikali opće propadanje svuda oko nas, gdje su pandemija i potres tek vrh ledene sante. Čine to unoseći aktualne reference iz svakodnevice, ali i jasnim elemetima ludizma i teatra apsurda ne bi li i na taj način naglasili koliko lud i apsurdan postaje život. I ljudi u njemu. Razigrani glumački ansambl smjelo slijedi tu ideju, pa su tako scene zaduživanja “prepisane” iz neke lokalne malomišćanske trgovine, a one raskošne scene devete udaje moćne dame kao da su skinute s nekog pretencioznijeg profila na Instagramu. Najkraće rečeno, ovaj put stara se dama vratila ravno u Zagreb, u grad koji oko nje doslovno umire, uz tvornice iz kojih su nestali radnici, žičaru koja ne vozi, moćnike u zlatnim cipelama lažnog sjaja, spremne da ideale i sebe same prodaju za šaku novčića.
Predstava je to koja nudi otrežnjenje, tjera da se stvarnost pogleda širom otvorenih očiju.
A sve to teško bi funkcioniralo na sceni da nema Jelene Miholjević u naslovnoj ulozi, ali i cijelog (pomlađenog) ansambla oko nje. Svojom glumačkom energijom, ali i spremnošću da “pleše” na rubu, ulogu je odradila u povišenom registru apsurdnosti, pa je tako njena Claire dijelom pobjegla iz “Dinastije”, dok je drugim dijelom prava tragičarka. Dobri su i svi ostali, ponajprije Sven Medvešek, Hrvoje Klobučar, Barbara Nola i Anja Đurinović.