Godine 1979. godine na filmskom festivalu u Cannesu održana je premijera jednog od najuspješnijih filmova R. W. Fassbindera "Brak Marije Braun". Trideset godina kasnije redateljica Tea Alagić Vlašić, koja godinama živi i radi u New Yorku, došla je u Hrvatsku i zajedno s ansamblom Zagrebačkog kazališta mladih počela raditi na kazališnom uprizorenju ovoga kultnog djela. Premijera predstave "Brak Marije Braun" bit će 31. listopada u Zagrebačkom kazalištu mladih.
"Brak Marije Braun" priča je iz vremena obnove Njemačke nakon Drugoga svjetskog rata. Njemačka glumica Hanna Schygulla kao Marija Braun ostvarila je legendarnu filmsku ulogu koja joj je donijela međunarodnu slavu. Mariji Braun uspijeva uspon na društvenoj ljestvici, ali je to stoji osobnog života.
Prvi film iz višeslojne, kritičke Fassbinderove trilogije o poslijeratnoj Njemačkoj završava se smrću - upravo u trenutku kada Njemačka osvaja naslov na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Švicarskoj.
Tragičan kraj prepun ironije - u trenutku njemačke pobjede kuća u kojoj je troje protagonista gori, dok komentator na radiju urla "Deutschland ist wieder was!" (Njemačka opet nešto znači!). Fassbinder u filmu vješto koristi slike duboko utkane u njemački ratni i poratni imaginarij; bombardiranje Berlina, gospodarsko čudo i procvat poslijeratne njemačke ekonomije, kao i prvi naslov svjetskog prvaka u nogometu, slike ratnog profiterstva i općeg srozavanja svih društvenih normi, ocrtavajući povijesnu kulisu na kojoj se odvija drama nekolicine ljudi.
U društvu u kojem bogatstvo predstavlja vrhunac moći, čak i uspješna i samostalna žena kao Marija Braun naposljetku je prisiljena priznati sebi da ne predstavlja više od figure u insceniranoj igri koju pokreću muškarci.
Po mnogočemu Fassbinderov film predstavlja iskorak, posebno za vrijeme u kojem je nastao, jer prikazuje obične Nijemce kao žrtve, sa svim njihovim slabostima i vrlinama, bez suvišnog moraliziranja. Teme su bliske i našem vremenu, kada se povijesni događaji ogole od politikantstva, kolektivnih krivnji i sličnih opsesija te na kraju ostaje, uvijek i svugdje, samo osobna drama pojedinca u vrtlogu povijesti.