Kupalište Šulić jedno je od čarobnih dubrovačkih mjesta. Stisnuto između dvije hridi, od kojih je jednoj na vrhu Lovrijenac, tek uski potez žala na kojem more ulazi u sam grad. Upravo to mjesto, čarobno u noći u kojoj se budi jugo, ugostilo je nekoliko prizora prema romanu Alessandra Baricca “Ocean more”, svojevrsni put kroz veliki roman (u nas ga je 2006. izdao VBZ), nastao po izboru, u scenskoj adaptaciji Mani Gotovac.
Zavezani uz roman
Stvorena je tako nadogradnja lani započetog programa “Pisci u Sponzi”, koji je na svom ovogodišnjem početku ugostio jednog od najvećih suvremenih talijanskih i europskih pisaca.Sam Baricco bio je na premijeri, a prvi dojmovi koje je izrekao nakon nje bili su da je, unatoč izvedbi na njemu stranom jeziku, prepoznao i pratio sudbinu svojih likova te da mu se posebno svidjela glazba (Händel) koju je također izabrala Mani Gotovac. A njoj su očito misao vodilja bile autorove riječi “Želio sam napisati knjigu koja je slika. “Ocean more” najbliža je mojoj zamisli”, a u slici koju smo vidjeli sinoć velika autorska pomoć bile su likovne intervencije kipara Ivana Midžića, koje su dijelove priče “zavezali” uz roman, ali ih istovremeno s morskog žala odveli u svijet nadrealizma, iz kojeg kao da su u “običan” život stigli Bariccovi likovi. A oni su: žena koja preljub liječi morskim zrakom, slikar koji želi naslikati portret mora i slika ga morem, znanstvenik koji istražuje gdje prestaje more te mladić koji ih poslužuje na plaži i postaje važan dio njihovih života. Za tu i takvu priču teško je zamisliti ljepše mjesto od ove dubrovačke vale.
Dobrodošao brod
Jedino ovdje nikoga ne začudi kada u ključnom trenutku predstave morem iza hridi prođe brod. Nije, doduše, imao tri jarbola kao onaj u priči, ali zato je pojačao valove točno gdje je trebalo, kao da ga je na njegovu plovidbu navodila sama teatarska magija. Sudionici “Ocean mora”, koje je nastalo u koprodukciji Igara, Hrvatskog društva pisaca, HNK Varaždin, Talijanskog instituta za kulturu u Zagrebu i Veleposlanstva Italije su: Iva Babić, Robert Plamić (ujedno i suautor scenske prilagodbe), Bruno Kontrec i Ivan Čuić.