Današnje Šibensko kazalište nasljednik je Narodnog kazališta Šibenik, osnovanog 9. svibnja 1945. , u kojem je profesionalni dramski ansambl djelovao do 1964. i opereta od 1946. do 1956. godine. Godine 1963. prestaje djelovati profesionalni dramski ansambl, ali Šibenik nije lišen svojega kazališnog života. Nekolicina profesionalaca i amateri predano i sustavno rade. Jedna za drugom kao s vrpce nižu se kazališne predstave i za odrasle i za djecu.
Uz naglasak na domaćim autorima (Miro Gavran, Ivo Brešan, Ante Tomić, Petar Miloš…) nisu zanemareni ni recentni svjetski autori (Slawomir Mrožek, Janusz Glowacki, Pierre Gripari). Predstave su vrlo zapažene i visoko ocjenjivane i u vlastitoj sredini i na brojnim gostovanjima i festivalima.
Od 1. ožujka 1966. u sastav Šibenskog kazališta (tada Centra za kulturu) ulazi i Dječji festival u Šibeniku, danas Međunarodni dječji festival, utemeljen 1958. godine. Prije izgradnje današnje zgrade Šibenskog kazališta, predstave su se izvodile u više prostora: u prizemlju Kneževe palače (1782. - 1821. ) - bivšem skladištu soli, a potom, u 18. stoljeću, u kući na Dobriću, vlasništvu Frane Đadrova, na kojoj je i danas vidljiv jedan "mascherone", zatim do 1841. u dvoranama pojedinih patricijskih domova, a od 1841. do 1870. u "Starom teatru" - zgradi uz istočni gradski bedem, tik uz današnju zgradu kazališta sa sjeverne strane. Ova je zgrada bila teško oštećena u požaru 1861. godine, ali je ipak "zasilu iskrpljena", pa su se u njoj igrale predstave sve do otvorenja nove, sadašnje kazališne zgrade.Danas Šibensko kazalište djeluje u velebnoj zgradi izgrađenoj 1870. (građena od 1864. do 1870.), u to vrijeme najvećoj (500 sjedala) i najljepšoj u Hrvatskoj. Projektirao ju je Trogiranin ing. Josip Slade. Prva je to i jedina kazališna zgrada u Hrvatskoj koju nije izgradila država nego 28 dioničara, građana Šibenika.
Zgrada je svečano otvorena 29. siječnja 1870. godine predstavom "Kip od mesa" Teobalda Ciconija, u izvedbi kazališne družine "La dramatica compagnia Vittorio Alfieri". Nova kazališna zgrada najprije je nazvana Društvenim kazalištem (Teatro sociale da Sebenico), a od 1872. Kazalište Mazzoleni, u čast najvećeg dioničara Franje Mazzolenia Šibenčanina, opernog pjevača svjetskog glasa.
U rujanskom napadu na Šibenik 1991. izravno je pogođena neprijateljskom granatom, pa je od tada do 2001. godine bila zatvorena.
Danas je kazalište smješteno u obnovljenoj i renoviranoj zgradi s kapacitetom od 310 sjedala.
Posljednjih desetak godina, od kojih su neke i godine beskućništva; bez stalnog i nužnog prostora, bez pratećih pomoćnih prostora, radionica, bez nužnih sredstava, ansambl Šibenskog kazališta uzdigao se do istinskog podviga. U razdoblju od 1991. do 2007. realizirano je 39 vlastitih premijernih (dramskih i lutkarskih) programa, koji su izvedeni više od tisuću puta. I još jedan kuriozitet, 80 posto izvedbi realizirano je na gostovanjima, u zemlji i inozemstvu, u Austriji, Bosni i Hercegovini, Lichtensteinu, Mađarskoj, Njemačkoj, Sloveniji i Švicarskoj.
O Noći kazališta 2009.
Za Noć kazališta možemo slobodno reći da je izniman projekt koji će podjednako spojiti i kazališta međusobno i kazališta i javnost (publika, mediji, pokrovitelji, lokalna zajednica, škole...).
To smo prepoznali već prošle godine i bili smo među rijetkima koji su u projektu od samog početka.
Nadamo se da će manifestacija zaživjeti kako treba i naići na odziv svih institucija koje imaju u svom djelokrugu rada kazalište i scensko djelovanje.
www.sibensko-kazaliste.hr
www.noc-kazalista.com