Prehodala sam 1000 km po Japanu i to pretočila u poeziju, a sada Bookmobilom obilazim Hrvatsku

Maja Klarić jedina je hrvatska putopjesnikinja – ona, za razliku od uobičajenih proznih putopisa na koje smo se navikli, o svojim putovanjima piše poeziju. Tako, kaže nam, uspijeva opisati ne samo krajeve u koje putuje i svoje dogodovštine nego i onaj neuhvatljivi osjećaj koji se budi u čovjeku kada putuje. A što je došlo prvo, poezija ili putovanja, zanimalo nas je.

– Putovati sam počela na fakultetu, ali poeziju sam pisala i prije. Shvatila sam da me upravo putovanja najviše inspiriraju na pisanje, ta poezija davala mi je neku širu definiciju putovanja, putnika i puta. Jednostavno se jedno s drugim samo ispreplitalo – kaže Klarić, koja je iz rodnog Šibenika najprije doputovala u Zagreb na studij komparativne književnosti i engleskog jezika.

Reći da je obišla pola svijeta ne bi bilo neko preuveličavanje – prošla je prvo cijelu Europu pa boravila u Južnoj Americi, Sjevernoj Africi, Japanu… a tek joj je 35 godina. Objavila je pritom i tri zbirke putopisne poezije, “Život u ruksaku”, “Quinta Pitanga” i “Nedovršeno stvaranje”.

Svoja putovanja dijeli na dvije vrste – prva su “poslovna”, kada putuje na književne rezidencije. Druga su pak avanturistička. A najdraža su joj ona na koja ide – pješice. Posljednju takvu avanturu proživjela je s partnerom Goranom Blaževićem u Japanu, kada su zajedno prešli japanski hodočasnički put 88 hramova. To se hodočašće, kao što mu ime govori, sastoji od puta kroz 88 hramova i brojnih drugih svetišta smještenih na japanskom otoku Shikokuu, a dug je više od tisuću kilometara.

– Takva me putovanja preporode koliko god da je teško vući se kao kornjača s ruksakom na leđima. Zaista je istina da je hodočašće poput duhovne higijene, hodanje ti nudi mogućnosti drukčije od ostalih vidova putovanja, da primijetiš toliko detalja, upoznaš ljudi, doživiš sitnica – opisuje pjesnikinja koja je o svojim “cipelcug” avanturama napisala dvije knjige.

Ovu posljednju, “Približavanje zore: Put 88 hramova”, predstavila je nedavno na književnoj turneji u 40 hrvatskih gradova. A prva je bila “Vrijeme badema”, zbirka poetskih, proznih i fotografskih zapisa nastalih tijekom hodočašća Camino de Santiago, dugog 900 km – od francuskih Pireneja do Finisterre, mjesta na Atlantskom oceanu. A kad ne putuje, živi između rodnog grada i malog istarskog sela nedaleko od Umaga. Tamo ju je dovela ljubav, u trenutku kada joj je Zagreb, kako kaže, već postao malo previše.

– Kad me Goran doveo tu, to je bilo ostvarenje snova. A kako radim kao književna prevoditeljica, nemam ured, to mi je idealno. Život je jako miran i slikovit, po istarskim selima ima starih, ali i puno mladih ljudi i drago mi je da sela žive! U naše selo ujutro dolazi kombi-trgovina, petkom dolazi kombi koji prodaje ribu… a onda mi je palo na pamet zašto ne bi, eto subotom, dolazio kombi koji prodaje knjige – otkriva nam Klarić što ju je inspiriralo za pokretanje novog projekta, koji ćemo na hrvatskim cestama imati priliku vidjeti vrlo skoro.

Riječ je tu o starom Volkswagen kombiju, tipa legendarnih hipijevskih, izvana oslikan, a iznutra uređen u pokretnu knjižaru. Nazvala ga je – Bookmobil. Iako slično vozilo, Bibliobus – pokretna knjižnica – već postoji, ovo je, objašnjava Klarić, nešto ipak malo drukčije. Već niz godina ona ozbiljno razmišlja o pokretanju izdavačke kuće. U sklopu svoje udruge Fotopoetika već je objavljivala knjige, i vlastite i tuđe, a htjela je to dovesti na neku novu razinu.

– Imati takav stari Volkswagen kombi i u njemu putovati meni je bio san od tinejdžerskih dana… Krajem prošle godine odlučila sam da je vrijeme i da to ostvarim, jer godine prolaze i morala sam pokušati. Ta se putnička želja spojila s poslovnom idejom o izdavačkoj kući i tako je nastao Bookmobil. Zamišljen je kao knjižara, ali i neka vrsta književnog teatra, pokretne pozornice za književna i kulturna događanja – objašnjava Klarić ideju iza Bookmobila, čije je pokretanje, kao i toliko toga, odgodila pošast koronavirusa.

Planirala je krenuti na turneju početkom ljeta, ali morala se prilagoditi situaciji. Pandemija ju je zadesila kada se s književne rezidencije u Larissi vratila u Hrvatsku. Dva tjedna provela je u samoizolaciji, a još je na snazi bilo i ograničenje putovanja po Hrvatskoj pa nije mogla obilaziti automehaničare i ine majstore koji su stari kombi trebali vratiti u život. Tih nekoliko mjeseci nije sjedila skrštenih ruku, vodila je online radionicu pisanja poezije te pokrenula projekt “Putovanja u karanteni”, u sklopu kojeg je čitala svoje zapise s putovanja, a bacila se i na pothvat preuređenja kombija. Sama je obnovila pod, površine i izolaciju, ali za one malo kompliciranije radove, nakon što je najgora karantena prošla, obratila se prijateljima iz okolice Šibenika Mariju i Mirandi Juras iz studija Lulas Art. Oni su joj izradili najvažniju stvar – klupicu za sjedenje koja se pretvara u krevet i Bookmobil je spreman za avanture! Na svoju prvu malu turneju krenut će početkom kolovoza, a planira se njime kotrljati po Hrvatskoj i cijele jeseni. Za sve detalje i itinerare možete pratiti Maju Klarić na njenoj Facebook-stranici, a ako je ugledate negdje na putu, potrubite za pozdrav.