U Grazu je u sedamdeset i prvoj godini života preminuo ugledni bosansko-hercegovački pisac Dževad Karahasan. Rođen je Duvnu, današnjem Tomislavgradu 25. siječnja 1953. godine, diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu 1976., a doktorirao 1986. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu tezom o dramaturškim modelima u glembajevskom ciklusu Miroslava Krleže.
Radio je i kao dramaturg te profesor na Akademiji scenskih umjetnosti i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, a u drugoj polovici devedesetih godina prošlog stoljeća predaje na stranim sveučilištima. Od 1993. godine živio je u Grazu gdje je jedno vrijeme bio i tzv. gradski pisar.
Pisao je zbirke pripovijedaka, romane, drame, eseje, kazališne kritike... Među najvažnijim knjigama su mu romani "Što pepeo priča", "Istočni diwan", "Šahrijarov prsten", "Sara i Serafina", "Noćno vijeće" i romaneskna trilogija "Sjeme smrti", "Utjeha noćnog neba" i "Miris straha". Lani je objavio roman "Uvod u lebdenje". Karahasan je objavio i zbirke pripovijedaka "Kraljevske legende", "Kuća za umorne", "Izvještaji iz tamnog vilajeta, drame "Kralju ipak ne sviđa se gluma" i "Misionari", baš kao i esejističke knjige "O jeziku i strahu", "Dnevnik selidbe", "Knjiga vrtova", "Dnevnik melankolije"...
Prevođen je na brojne strane jezike, ponajviše na njemački jezik. Dobio je Herderovu nagradu, Goetheovu medalju, nagradu Heinrich Heine i nagradu za europsko razumijevanje u Leipzigu, ali i nagradu Veselin Masleša za "Kraljevske legende", nagradu za književnost Franjevačke provincije Bosna Srebrena za dramu "Kotač svete Katarine", nagradu Bruno Kreisky, nagradu Vilenica, nagradu Charles Veillon za knjigu eseja... Bio je dragi gost u Hrvatskoj, ali i član Hrvatskog društva pisaca.