Istaknuti hrvatski glazbeni pedagog, violist, glazbeni pisac i diplomat prof. Zlatko Stahuljak umro je u nedjelju u Zagrebu u 88. godini života, izvijestilo je u ponedjeljak Hrvatsko-češko društvo.
Zlatko Stahuljak rodio se u Zagrebu 29. lipnja 1933. u glazbeničkoj obitelji koja je dala ukupno 16 glazbenika. Diplomirao je etnologiju i hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1960., a usavršavao se u Firenci i Rimu 1963./64. Diplomirao je violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu 1963., a usavršavao se na Konzervatoriju u Pragu 1967./68. u razredu svjetski poznatog umjetnika Ladislava Černyja.
Karijeru violista započeo je u Zagrebačkoj filharmoniji, a nastavio kao solo violist od 1968. do 1989. u orkestru Opere i kao član Klavirskog kvarteta HNK u Zagrebu. Bio je i direktor Opere od 1983. do 1984. i intendant HNK 1990. i 1991. Nastupao je solistički s orkestrima u Dubrovniku, Zagrebu, Ljubljani, Beogradu i Bugarskoj, kao komorni glazbenik u Ogulinu, Rijeci, Sisku i Zagrebu te u Beogradu i u Njemačkoj.
Nakon profesorskog djelovanja na glazbenim školama u Brežicama i Zagrebu (Glazbena škola Blagoje Bersa), predavao je violu, komornu glazbu i metodiku violine i viole na Muzičkim akademijama u Zagrebu (1971.–1992., 1998.–2002.) te paralelno u Beogradu (1975.–1979.) i Ljubljani (1979.–1992.). Držao je majstorske tečajeve u Pekingu, Njemačkoj, Poljskoj i na Isle of Man te povremena predavanja u Hrvatskoj, Češkoj, Italiji, Sloveniji i Srbiji.
Zlatko Stahuljak u svom je višedesetljetnom djelovanju dao izniman doprinos razvoju hrvatskog glazbenog života. Bio je inicijator i organizator Zagrebačkog omladinskog komornog orkestra (ZOKOR) 1957. te Komornog studija Zagrebačke filharmonije 1963.
Utemeljitelj je kvadrijenalnog Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml 1977. a od 1998. je bio njegov organizacijski predsjednik. Njegovom zaslugom natjecanje je već 1978. postalo član Svjetske federacije međunarodnih glazbenih natjecanja u Ženevi. Bio je član ocjenjivačkih sudova (žirija) na 43 međunarodna natjecanja od 1980. Zlatko Stahuljak bio je prvi predsjednik Hrvatsko-češkog društva 1992. (tada Društva hrvatsko-češkog i slovačkog prijateljstva) te prvi veleposlanik Hrvatske u Čehoslovačkoj i Češkoj (1992.–1998.).
Među publicističkim radovima ističe se knjiga Zagrebačka violinistička škola i znanstveni rad Sustavnost poteza gudalom. Objavio je i velik broj glazbenih kritika, osvrta i stručnih radova u Vjesniku, Večernjem listu, Hrvatskom slovu, Politici, Telegramu i Vijencu. Od 1986. bio je stalni je sudski vještak za gudačke i srodne instrumente.
Za svoje zasluge Zlatko Stahuljak dobio je brojne nagrade: Spomen-medalja praškog Narodnog divadla, u povodu obilježavanja 400. izvedbe Smetanine Prodane nevjeste u Zagrebu (1984.); Spomen medalja HNK Zagreb (1992.); odličje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1996.); dva odličja za veleposlaničku djelatnost (1997.); Plaketa grada Zagreba (2004.); Briljantni križ Viteškog reda Sv. Václava (2007.), Spomen medalja Karel Kramář (2008.); Nagrada Marija i Stjepan Radić (2012.) Hrvatsko-češkog društva; počasno članstvo Hrvatskog društva glazbenih umjetnika (2012.); Red Zlatnog Zmaja Družbe Braća hrvatskog zmaja (2014.); te Medalja grada Zagreba (2017.) za 40 godina utemeljenja Međunarodnog violinističkog natjecanja Vaclav Huml.