Kada glumicu Višnju Babić pitate zašto se prihvatila ravnateljstva u kazalištu Trešnja, ona kroza smijeh odgovara:
– Zbog jako glupog razloga. Ja, naime, volim ovo kazalište.
A preuzela ga je u nimalo lakoj situaciji, kad su se dugovi računali ne samo u novcu, već i u nerealiziranim predstavama:
Dvije velike premijere
– U trenutku kad sam preuzela kazalište otkrila sam da je Trešnja dužna Gradu Zagrebu tri premijere. Bilo je napeto jer sam shvatila da zbog postojećih dugova ne mogu napraviti te tri premijere, ali rekla sam i sebi i drugima: "Ma napravit ćemo to pa makar umrli". I napravili smo. Obnovili smo predstavu "Pipi Duga Čarapa", a dvije velike premijere ostvarili smo samo zbog ljubavi mojih prijatelja kojima ću zahvaljivati do kraja života jer su to radili za smiješan novac. Iskoristila sam ih maksimalno i tako su nastale "Pepeljuga" i "Anđeli imaju krila, zar ne". Uz to, sredstva svim ustanovama u kulturi u Zagrebu ove su godine smanjena za 25 posto, što je bio novi šok. No, uspjeli smo napraviti i "Postolar i vrag" i "Anu Frank", predstavu koja je veliki hit i s kojom smo nedavno gostovali u Izraelu, gdje je sjajno prihvaćena. Ovih dana radi se na novoj predstavi koja će premijeru imati na jesen. To je "Domaća zadaća" Ivana Kušana – objašnjava i nastavlja:
– Najveći problem je dug ljudima koji su odradili svoj posao i koji mi već godinu dana visi nad glavom. Dočekao me dug više od milijun kuna, a sada je oko 900 tisuća. Reorganizacijom i smanjivanjem troškova uspjela sam ga smanjiti, ali moramo dalje raditi. Ne možemo ne trošiti. U trgovini s materijalima nikog ne zanima imam li ja novac za materijale koji nam trebaju za kostime. Nema novca, nema ni kostima... Tu su najviše stradali ljudi kojima smo dužni još od 2013., ali, nažalost, taj dug nije moj i ja ga nikad ne bih ni napravila. Priznajem ga, preuzela sam ga i pokušavam ga vratiti na sve moguće načine, razumijem da su ljudi ljutiti, ali ovim tempom vraćala bih to sljedećih šest ili sedam godina ili žrtvovala novi program, jer nemoguće je zaraditi za sve.
No, osim rada na predstavama, Babić uvodi i nova pravila ponašanja. Tako su prije svake premijere na posebnu izvedbu predstave pozvani nastavnici i učitelji. Kaže da je to važno kako ti ljudi ne bi kupovali mačka u vreći, već da znaju na što vode djecu. Uz to nastavnici dobiju i anketni listić na kojem napišu što im je dobro, a što im u predstavi smeta, a neke od tih sugestija su, kaže ravnateljica, i uvažene. No, Trešnja je kazalište koje je i u teškim kadrovskim problemima: rade predstave za djecu, ali tko će glumiti vile, princeze, vitezove... u ansamblu koji nema mladih glumaca.
Ozbiljno upozorenje
– Izuzetno sam protiv zapošljavanja preko veze i zato s ponosom mogu reći da smo uspjeli zaposliti dvoje mladih glumaca koji su u "Pepeljugu" došli preko audicije. To su Jure Radnić i Karla Brbić, a posao su dobili jer je jedan glumac otišao u Rijeku, a drugi u mirovinu. Priznajem da mi je kamen pao sa srca kad sam dobila dozvolu da zaposlim dvoje glumaca – govori Višnja Babić, uz ozbiljno upozorenje da svake godine Hrvatska "proizvodi" 40 mladih glumaca, da će ta brojka uskoro biti i 60, te pita: gdje će i što raditi ti mladi ljudi... Kaže da se zbog krhke figure i plave kose naigrala vila i princeza, ali:
Dođe dan kada ti ogledalo pošalje poruku da to više ne ide". Razgovarale smo i o tome kako je sastaviti repertoar kazališta koje mora pomiriti lektirne naslove, ono što škole od njega očekuju, ali i ponuditi neke nove tekstove za djecu i mlade: – Ima savršenih tekstova, ali osnovni su problem sredstva. Za veliku produkciju Trešnja u ovom trenutku nema financijske snage, ali već imam izabrane naslove za vremena koja dolaze – kaže Višnja Babić.