Suvremena finska književnost u Hrvatskoj je prepoznata ponajviše zahvaljujući Sofi Oksanen, autorici koja je prevođena na hrvatski i koja je u Hrvatskoj i gostovala. No, zahvaljujući VBZ-ovoj biblioteci Europom u 30 knjiga, na hrvatskom jeziku možemo čitati i hvaljeni roman mlade finske autorice Riikke Pulkkinen „Istina“. S finskog ga je jezika preveo Boris Vidović, a uredio Stjepan Ravić. Riikka Pulkkinen, čiji je ljubavni roman u relativno kratkom vremenu preveden na čak sedamnaest jezika, bila je i zapažena gošća nedavno završenog Devetog Vriska u Rijeci.
Riikka Pulkkinen rođena je 1980. godine, a do sada je objavila tri romana. „Istina“ je drugi po redu i zasad najzapaženiji, premda je i prvijenac „Raja“ imao odličan odjek. Bila je najprodavanija debitantska knjiga u Finskoj, po kojoj je snimljena i TV serija, prevedena je na devet jezika. U „Istini“ Riikka Pulkkinen piše obiteljsku priču o ljubavnoj dobro skrivenoj tajni u jednoj naoko staloženoj i uspješnoj građanskoj finskoj obitelji. Otac je ugledni pomalo samoljubivi slikar, majka poznata i također pomalo samoljubiva psihologinja i sveučilišna profesorica. Imaju jedno dijete, liječnicu Eleonoru koja pak ima dvije kćeri.
No, kada psihologinja Elsa naglo oboli od smrtonosne bolesti, pomalo se počinju otkrivati obiteljske tajne o mladoj i slobodoumnoj dadilji koja krajem šezdesetih godina dolazi u kuću slikara i psihologinje kako bi čuvala njihovu kćer jedinicu. Psihologinja je stalno na službenim putovanjima i ženska ruka postaje nužna u kući umjetnika koji je obuzet svojim slikarskim predanjem i u stalnoj je borbi s inovativnom konkurencijom i prevrtljivom inspirativnošću.
A s vremenom se mlada Eeva, osim za djevojčicu s kojom ima složen odnos i relativno brzo joj postaje zamjenska majka, počinje brinuti i za usamljenog supruga, muškarca u najboljim godinama koji unatoč svojoj slikarskoj afirmaciji pomalo živi u sjeni ambiciozne i autoritativne supruge koja psihološko znanje vrlo često koristi za manipulaciju ljudima, pa i onima iz najbliže obitelji. Unuka Anna, hipersenzibilno biće, tek se bori za svoj životni put, brinući se za oboljelu baku, ali i razgovarajući s totalno zakopčanim djedom kreće u potragu za ljubavnicom koja je naprasno nestala iz djedova života, ali je ipak ostala ovjekovječena u podlozi jedne stare, tajanstvene djedove slikarije. „Istina“ ima svoje melodramatične dijelove, budući da govori o umiranju jedne snažne i samosvojne osobnosti koja je iz muževljeva života uspjela istisnuti svoju suparnicu bez previše buke i skandala. Na mahove je taj njen neumitni odlazak prema smrti prikazan previše svečano i programirano, gotovo kao neki lakonski party u kojem svi igraju svoje dobro naučene uloge.
Puno je više pritajenih strasti, gorkih razočaranja i bolnih pitanja vezano za umiranje mlade ljubavnice, idealistice Eeve koja se trajno umiješala u odnos slikara i psihologinje, ali i u njihov odnos prema kćeri jedinici. Sudbina odbačene ljubavnice koja nije imala sreće ni s drugim muškarcima tako postaje središnji motiv ove knjige, njeno pogonsko gorivo, njena nesputana vatra. Finska sjevernjačka vezanost za prirodu temeljito karakterizira poetični i ekonomični stil pisanja Riikke Pulkkinen koji iz više pravaca i s više literarnih mehanizama opisuje preslagivanje unutar jedne obitelji koje izaziva teška bolest. Njene diskretne reminiscencije o društvenim događajima koji su obilježili buntovničku 1968. godinu pokazuju da je tu riječ o autorici koja likove želi sagledati u njihovu društvenom kontekstu i ne gleda ih samo kao puko oruđe fabularnog toka.
No, zanimljivo je da se puno više posvetila ženskim likovima, jer osim slikara, svi su drugi muški likovi tek blijedo osjenčani pa ne saznajemo ništa o njihovim motivima koji ih ponekad tjeraju i na okrutne i neshvatljive postupke. Zanimljivo je i da se lik slikarova zeta gotovo potpuno preskače te da se uporno inzistira na tematiziranju odnosa između tri ženske generacije unutar jedne obitelji na koje najbitniji utjecaj ipak imaju muškarci.•