U prvom kolu izbora iz djela nobelovca Ive Andrića, Školska knjiga je objavila i zbirku pripovijedaka “Mara milosnica”. Pripovijetke je izabrao i pogovorom popratio akademik Krešimir Nemec tako da čitatelj kojega ne zanima samo Andrićevo djelo nego i njegova biografija na kraju ove pošteno debele knjige može naći i niz podataka iz piščeva života. Valja reći da “Mara milosnica” neće biti jedina zbirka pripovijedaka u ovoj ediciji. Tako će hrvatski čitatelji, osim Andrićevih slavnih romana, moći pročitati i većinu pripovijedaka iz pera pisca koji se proslavio i u toj formi. Doduše, akademik Nemec ocijenio je da u opusu od stotinjak pripovijedaka, tj. novela njih dvadesetak ima antologijsku vrijednost (što je iznimno visoki prosjek), no da se tu nalaze i neki tekstovi koji su daleko ispod piščeva estetskog standarda.
U zbirci “Mara milosnica” takvih doista nema. I ta zbirka, koja se usprkos velikom broju turcizama (urednica Miroslava Vučić knjigu je obogatila rječnikom) može se i danas čitati s velikim interesom i s velikim uzbuđenjem. Jer, Andrić u ovim pripovijetkama priča o bosanskoj povijesti i vrlo se često bavi i bosanskim franjevcima, ujacima. Piše o mentalitetu bosanskog čovjeka i pri tome ne štedi ni većinske ni manjinske narode. Nije opterećen današnjom literarnom političkom korektnošću koja uškopljuje pisce i njihovu literaturu. Stoga se njegove priče čitaju i kao stari povijesni zapisi i imaju snagu kronike. Današnjem čitatelju posebno mogu biti interesantni Andrićevi ženski likovi, kojih ima napretek. Andrić kao da je opsjednut ženama i njihovom ljepotom, ali i erotičnošću. A među tim novelama posebno mjesto zaslužuje “Mara milosnica”, velemajstorski napisana, baš kao i pripovijetka “Anikina vremena”, koja ima gotovo pa feminističke proplamsaje. A čitajući Andrića iz današnje perspektive, može se zorno uvidjeti koliko i neki današnji pisci pišu pod utjecajem Andrićevih literarnih metoda.