Na Međunarodni dan žena 8. ožujka u hrvatska kina dolazi “Comic Sans”, novi film jednog od naših najboljih redatelja mlađe generacije Nevija Marasovića.
Vaš “Comic Sans” upravo igra i na beogradskom FEST-u. Kakve su reakcije?
Dobre, možda i najbolje od svih mojih dosadašnjih filmova. Međutim, ne mogu procijeniti kako će prosječan gledatelj protumačiti film, hoće li njegovu atmosferu percipirati kao pozitivnu ili negativnu... Posebno me zanima kako će sjesti ženama, jer neke su bile osupnute prikazom muškog emocionalnog kraha nakon ljubavnog prekida. Ukratko, jako sam znatiželjan.
Comic Sans zaista je jako dobar film. A i dugo je nastajao?
Počeo sam ga raditi još nakon svojeg debitantskog “Show Must Go On” i to se protegnulo godinama. U međuvremenu sam snimao i neke druge stvari, čak sam snimio i film “Vis-a-Vis” koji govori o tome kako glumac i redatelj pripremaju film “Comic Sans”, jer sam mislio da ga u stvarnosti nikad nećemo realizirati. Sada ispada da je Vis-a-Vis fiktivni making of koji tada nije još bio ni snimljen. Pripremajući ga, Janko Popović Volarić i ja postali smo jako bliski prijatelji, a Rakan Rushaidat, koji je u “Vis-a-Visu” glumio redatelja, postao je i koscenarist “Comic Sansa”.
Janka Popovića Volarića još uvijek mnogi gledaju kroz prizmu sapunica koje je snimao. Je li to pomalo nepravedno?
To je bilo neminovno jer je kao mlad snimio pet sapunica zaredom i to ga je obilježilo. U ovih nekoliko godina nakon “Vis-a-Visa” snimao je s Matanićem, imao je i jako hvaljenu ulogu u mojem “Goranu”, nekoliko super predstava... Mislim da se percepcija njega kao glumca zasluženo mijenja, a ovo mu je, po meni, bila najzahtjevnija i najbolja filmska uloga.
Glazbeni je lajtmotiv filma “Drugi joj raspliće kosu” Miše Kovača, a tu su i brojni stari šlageri poput “Zemlja pleše” Nine Robića. Kako to?
Glazba mi je izrazito važna, uz nju dobivam ideje za prizore u filmu. Dok pišem scenarij, pa čak i dok snimam, imam glazbene misli koje me usmjeravaju i koje vežem uz likove. Drago Mlinarec bio mi je lik tate, Bruno. To je ta generacija. I inače mislim da su stari jugoslavenski šlageri izvrsni glazbeni predasi koji naznačuju smjer kojim će se radnja kretati, atmosferični su, filmični, uvrstio sam ih i u “Vis-a-Vis” i “Gorana”.
Što se Miše Kovača tiče, slučajno sam ga čuo na radiju baš kada sam imao neke svoje ljubavne jade i pomislio da bi bilo jako smiješno da urbani šminker Alan poludi baš uz njegovu pjesmu.
Za kraj, na HAVC-u vam je prošao novi projekt? O čemu je riječ?
Dobili smo novac za razvoj scenarija filma koji će biti prednastavak “Gorana”, a koji se događa u Delnicama 1991. To će zapravo biti tinejdžerski film o odrastanju likova iz “Gorana” stavljen u kontekst tog doba. Na scenariju ponovno radi norveški autor Gjermund Gisvold, čije se pisanje ne može definirati žanrom. Meni osobno bit će zanimljivo snimati hrvatsku priču koja se odvija u vremenu Domovinskog rata, a dolazi iz pera jednog Norvežanina.