Zataknuta među starim notama Vivaldijeve “Crne mise”. Pjesma toliko intimna da ju je Draga, kći Augusta Šenoe, odlučila sačuvati za sebe. Stajala je dugo godina u staroj škrinji. Nikad nigdje nije objavljena. A onda, pregledavajući obiteljsku ostavštinu, pronašli su je sadašnji nasljednici.
Rukopis Augusta Šenoe prepoznala je Jasmina Reis. Uz njega je stajao i maleni uvojak plave kose.
Sve su skupljali...
Na papiriću je pisalo: “Liep kao malen pupoljak. Cvieta ružičina. Kad ga lagan lahorak. Lako ljubko nina. I cjeluje. I njeguje. Pa se sunce smije. Vidim li taj pupolj mali. Tu se sjećam baš u šali. Takva kćerka mi je.”
– Pjesmu je pronašao moj suprug Antun. Papirić je bio toliko krhak da se gotovo raspadao, kao i većina Draginih nota. Očito je da su bile puno korištene – kaže Jasmina Reis dodajući kako je neobično da je pjesma otkrivena tek danas. Njen je očuh Zdenko, naime, još prije dvadeset godina počeo popisivati svu ostavštinu obitelji Šenoa. Bio je, kaže Antun Reis, prilično pedantan i temeljit s obzirom na to da je i radio u Leksikografskom zavodu. U ponovno pregledavanje svakog dokumenta i biblioteke koja broji na tisuće knjiga Reisovi su krenuli htijući otvoriti memorijalnu zbirku u zagrebačkoj Ulici Ive Mallina 27. Svaku sobu uredili su tako da bude posvećena jednom Šenoi, a kuću Šenoa uskoro planiraju otvoriti za javnost. I tako, među osobnim stvarima Drage Vabić, rođene Šenoa, pronašli i ovu pjesmu koju je Šenoa nazvao “Moja kćerka”.
– Kad je točno nastala ta pjesma, ne zna se. Mogu pretpostaviti da ju je Draga čuvala kao nešto samo njeno zato što joj je puno značila. Ona je imala samo deset godina kad je August umro od posljedica popisivanja štete nakon velikog potresa 1880. godine. Moguće je da joj je tu pjesmu napisao baš dok je bio bolestan. Opet, ružičasta mašnica kojom je uvojak zavezan odaje dojam da bi je nosila malena djevojčica. Možda se odgovor nađe među zapisima koje čuvamo. No više nemamo koga pitati jer je moj očuh Zdenko, Augustov unuk, preminuo, a on je taj od kojeg smo slušali sve obiteljske priče – kaže Jasmina Reis i dodaje da su na papiriću i zapisana prva dva stiha pjesme koja se očito nisu svidjela Augustu pa ih je prekrižio. Iako su iza Drage ostale na stotine nota, klavir je svirala iz strasti, a svoje je dane posvetila brizi o domaćinstvu koje je vodila sa suprugom Dragutinom Vabićem, inače direktorom Prve hrvatske štedionice.
– Klavir ju je učio svirati Ivan Zajc, koji je bio obiteljski prijatelj. Jedno su vrijeme Draga i Milan, dvoje Augustove djece, i živjeli kod obitelji Zajc u Visokoj ulici u svojevrsnoj karanteni. Naime, August i njegova supruga Slava imali su, osim Drage i Milana te Branka koji se rodio nešto kasnije, i troje djece koja su umrla od difterije, za koju tada nije bilo lijeka – kaže Jasmina Reis, dok suprug Antun dodaje kako im ne bi bila dovoljna ni tri života da pregledaju sve što su generacije obitelji Šenoa prikupljale.
– Tada nije bilo televizora pa su navečer vadili stare karte za vlak, rukopise, dnevnike i prisjećali se svega što su proživjeli – kaže Antun Reis. Kuću u Mallinovoj uredit će baš kako bi prikazali životni put svakog člana obitelji Šenoa, od kojih je najpoznatiji upravo August. No svi su jednako pridonijeli, kaže Jasmina Reis, kulturi grada i države.
Čitav život podstanar
– Milan Šenoa, koji je dao sagraditi kuću 1929., bio je njegov najstariji sin, ujedno i profesor geografije i književnik, najpoznatiji po svojim putopisima gdje opisuje kako je propješačio cijelu Hrvatsku. Toliko je hodao da su mu se u jednom trenu raspale cipele. Draga je srednje dijete, a Branko Šenoa bio je poznati slikar i grafičar, koji je bio oženjen Nastom Rojc dok ona nije shvatila da više voli žene – priča Jasmina Reis. Iako August Šenoa nikad nije živio u kući u Mallinovoj, tamo su sve njegove stvari, od kreveta u kojem se rodio i umro do naslonjača i radnog stola. Sve je to čuvala njegova udovica Slava, koja ga je nadživjela više od šezdeset godina.
– August je čitav život proveo kao podstanar. Rođen je u Vlaškoj, umro u Mesničkoj, no živjeli su na još nekoliko lokacija po Zagrebu. Kad je umro, bio je i potpredsjednik Matice hrvatske pa je Slava s djecom nakon njegove smrti živjela u današnjoj zgradi te ustanove – kazala je J. Reis.
>>A. Šenoa - Čitateljska se publika odgajala na njegovim romanima