Je li posrijedi manjak ljubavi, a višak zlobe, ili samo poslovični hrvatski nemar prema vlastitoj glazbenoj kulturi i njenim spomenicima – kako god bilo, prva hrvatska opera u svojom cjelovitom i izvornom obliku ne postoji ni kao tiskana partitura ni kao snimka na nosaču zvuka. "Ljubav i zloba" Vatroslava Lisinskog praizvedena je u Zagrebu 1846. godine. Hrvati su tako drugi slavenski narod koji je, deset godina nakon Rusa, a čak dvadeset godina prije Čeha, dobio svoju nacionalnu operu na vlastitom jeziku. Međutim, opera je ostala u zapećku, a hrvatski su je muzikolozi nerijetko ocjenjivali kao nezrelo djelo mladog skladatelja.
Rukopis u trezoru
– Kako su ga mogli ocijeniti kada ga nikad nisu čuli u izvornom obliku? – buni se protiv takvih ocjena Mladen Tarbuk, dirigent i skladatelj koji je obavio velik i težak posao rekonstrukcije izvorne partiture u kojoj su mnoga mjesta zacrnjena i prekrivena kasnijim intervencijama mnogih ruku. Proučavajući rukopis koji se čuva u trezoru NSK, Tarbuk se uvjerio u točnost tvrdnje koju je iznio još Franjo Kuhač da je "Ljubav i zlobu" instrumentirao Juraj Karlo Wisner-Morgenstern. Međutim, mladenačka inspiracija i svježina glazbenih ideja upućuju na autorstvo Lisinskog.
Kada je prije deset godina maestro Pavle Dešpalj koncertno izvodio odabrane ulomke, poslužio se verzijom Borisa Papandopula, koji je osobito u orkestraciji unio mnoge promjene. Večeras, u Lisinskom, u ciklusu Kanconijer Simfonijskog orkestra i Zbora HRT-a, zagrebačka publika i slušatelji izravnog prijenosa na Trećem programu Hrvatskog radija prvi će put, od vremena Lisinskog, moći čuti cijelu operu onako kako je napisana za praizvedbu. Dirigirat će Mladen Tarbuk, a u muškoj pjevačkoj postavi nastupaju odreda sjajni pjevači kao što su Leon Košavić, Domagoj Dorotić i Giorgio Surian.
Pripreme u Barceloni
Ipak, glavna zvijezda u jedinoj ženskoj ulozi Ljubice bit će Evelin Novak, koja je jučer ujutro doputovala iz Berlina. Ulogu je spremala sama dok je u Barceloni imala niz nastupa u Bizetovoj Carmen, a iz njezine matične kuće, berlinske Državne opere, jedva su je pustili na dva dana u Zagreb jer u tijeku su pripreme za premijeru Straussove "Arijadne na Naksosu". Dozvola, koju je dao sam Barenboim, stigla je tek nakon što ih je uvjerila da je riječ o projektu od velike važnosti za kulturu njezine domovine.
I nju je iznenadila iznimna zahtjevnost koloratura koje je na praizvedbi pjevala grofica Sidonija Erdödy Rubido. No, kada joj je maestro Tarbuk ponudio da nešto izostave, Evelin Novak nije se željela odreći nijednog recitativa, a kamoli arije.
>> Sopranistica Evelin Novak pjeva i popijevke hrvatskih autora