Premijera u ZKM-u

Publika danas ide u kazalište da bi bila netaknuta, kaže Ivana Sajko

Foto: arhiv VL-a
Publika danas ide u kazalište da bi bila netaknuta, kaže Ivana Sajko
07.03.2010.
u 16:16
Ime predstave “Rose is a rose is a rose, is a rose” je svojevrsni hommage Gertrudi Stein, njenoj genijalnosti i njenoj umjetničkoj tvrdoglavosti
Pogledaj originalni članak

Plodnu hrvatsku dramatičarku Ivanu Sajko 9. ožujka očekuje premijera predstave “Rose is a rose is a rose, is a rose” u Zagrebačkom kazalištu mladih. Osim što je autorica teksta, ona je redateljica, ali i glumica.

 

O rečenici Gertrude Stein kao naslovu za predstavu kaže:

 

- Naslov zapravo objašnjava koncept drame i svojevrsni je manifest teksta. Rose is je ljubavni motiv koji se pojavljuje kao detalj u samom sadržaju. Rose is a rose je naravno autopoetički zaključak, a pitanje autoreferencijalnosti i komentiranje vlastitih umjetničkih odluka dio su svih mojih radova. Nadalje, Rose is a rose is a rose je ponavljanje, koje kao muzička struktura dominira dramom. Na kraju, Rose is a rose is a rose is a rose kao citat - svojevrsni je hommage Gertrudi Stein i njezinoj umjetničkoj tvrdoglavosti.

 

Podnaslov je partitura Tekst je trebao biti izveden u ITD-u, ali je prvo ipak našao put do stranih pozornica.

 

– Ne. Dramu sam pisala kao narudžbu za Festival Steirischer Herbst 2008. kada je praizvedena u režiji belgijske skupine Wunderbaum. Kasnije je postavljena u Halle7 u Münchenu i u Luzerner Theater u Švicarskoj. No mene je uvijek zanimalo da je izvedem sama s ekipom glazbenika koji dijele moj pogled prema izvedbi, budući da je drama podnaslovljena kao partitura, kaže Ivana.

 

Na pitanje može li tema građanske pobune inicirati i stvarnu pobunu u teškoj situaciji kakva je naša, odgovara:

 

 

Želim se izložiti

 

– To su mitovi. Ako konkretna situacija u kojoj živimo nije dovoljna da inicira građanski revolt, sumnjam da to može učiniti kazalište, a posebno ona šačica entuzijasta koja ide gledati predstave. Umjetnost je u mnogočemu pretvorena u malograđanski ceremonijal te većina publike ne sjeda u gledalište da bi bila uznemirena ili da bi u nešto posumnjala, već suprotno – da bi ostala netaknuta. Ono što bi kazalište trebalo raditi i što bi moglo jest iznevjeriti barem tu naviku.

 

A o umjetničkom izletu na “tuđa” područja zaključuje:

 

– Ne zanima me biti redateljica niti glumica, već podijeliti svoju viziju i jednostavno se izložiti i to iskustvo kasnije ponijeti sa sobom u proces pisanja.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.