Više od četiri tisuće djece u Hrvatskoj trenutno se nalazi u domovima i udomiteljskim obiteljima. Ta se brojka, pokazuju najnovija istraživanja, udvostručila u posljednjih pet godina - a broj posvojene djece gotovo da uopće nije porastao. O toj se problematici kao i teškom i dugotrajnom procesu posvajanja koji potencijalni željni roditelji moraju proći, u medijima često piše i govori. No, nažalost, izvora informacija koji tematiziraju različite vrste obitelji i odrastanja, a posebice knjiga i slikovnica prilagođenih i namijenjenih djeci - i onoj koja odrastaju u sretnim obiteljima i onoj koja svoju priliku još čekaju - poražavajuće je malo. U koštac se s tim stoga uhvatio Tomo Vega, autor nove slikovnice “Grga traži obitelj”.
- S obzirom da radim s djecom kao trener i svakodnevno promatram tu djecu koja su sretna, vesela, zdrava, koja imaju neograničenu ljubav i podršku svojih roditelja, zapitao sam se kako je drugoj djeci koja to nemaju? Empat sam po prirodi i često znam pogledati izvan svoje zone komfora i svog predivnog balončića u kojem živim. Mislim da bi se svi mi trebali zapitati kako je nekome drugome, i to ne samo kada se dogodi tragedija ili nekakav ružan događaj. Obično se onda svi raznježimo, rastužimo, pričamo o tome dva dana i tu sve staje. A trebali bismo biti proaktivni, educirati sebe i druge te ako imamo nekakav alat i mogućnosti, iskoristiti ih najbolje što možemo. U ovom slučaju, ovo je jedan od mojih alata - ispričao nam je Vega, po zanimanju trener akrobatskog rock’n’rolla.
On je odlučio iskoristiti nevjerojatnu moć književnosti da nas obrazuje, natjera na razmišljanje i pobudi suosjećanje, a ovom slikovnicom htio je prikazati kako se osjećaju djeca bez odgovarajuće roditeljske skrbi, kakvi su njihovi strahovi, nadanja, o čemu razmišljanju i kako se nose s životom u domovima. Rijetko tko se pita kako je toj djeci, smatra Vega, jer se fokus uglavnom stavlja na zakonodavstvo i socijalnu skrb koji bi trebali raditi u korist djece, no pomaci na bolje mogu se usporediti s kretnjom lijenog puža. A “Grga traži obitelj” topla je i simpatična priča o dječaku Grgi koji odrastajući u domu, čeka trenutak kada će napokon upoznati svoje nove roditelje. Njemu nije važno tko su oni - hoće li po njega doći mama i tata, dvije mame ili pak dva tate, veli mali Grga, već samo da imaju - veliko srce. Slikovnica u izdanju Studija Idea namijenjena je djeci uzrasta od osam do dvanaest godina, opremljena prekrasnim ilustracijama Mirne Savić, a posebice je zanimljiva činjenica da je u potpunosti prilagođena za čitanje osobama s disleksijom. Pisana je, otkriva nam Vega, posebnim fontom, ima i točno određenu nijansu podloge, prored, razmak između riječi i konstrukcije rečenica koje neizmjerno olakšavaju čitanje malim i velikim disleksičarima, dok ostali razliku neće ni primijetiti.
- Smatram da odgajajući djecu stvaramo novu budućnost i novi svijet. Zbog toga im moramo pružiti prilike i materijale iz kojih će oni moći učiti, doživjeti i razumjeti različitosti druge djece i drugih ljudi, kako bi ih kao takve mogli i prihvatiti. Samo na taj način izgradit ćemo bolje generacije. A slikovnice i književnost za djecu služe i roditeljima. Zbog toga mislim da je slikovnica jako dobar alat u širenju svijesti, razbijanju predrasuda, prikazivanju drugih i drugačijih i načina kako ih prihvatiti. S druge strane, djeca koja su u sustavu ili su bila u sustavu, kroz ovu slikovnicu mogu dobiti podršku, ali i junake i narativ s kojim će se oni moći poistovjetiti - kaže Vega.
Pisati o ovakvoj osjetljivoj, temi nije bilo nimalo jednostavno, priznaje nam, jer nije htio riskirati da iti jednom pogrešnom riječju povrijedi ili rastuži neko dijete. Bacio se na istraživanje, iščitavanje literature i intervjua s osobama koje su nekada bili u sličnoj situaciji, upoznavati se s njihovim osjećajima i mišljenjima, kako bi uspio upoznati taj, njemu nepoznat svijet. Kada je rukopis bio gotov, obratio se Udruzi za potporu u posvajanju Adopta i ekipi iz inicijative Moramo vam nešto reći i nakon što je od njih dobio nekoliko savjeta i zeleno svjetlo, sve je bilo spremno. Za sada, naručiti je možete na web stranicama Studija Idea, a uskoro stiže i u sve veće hrvatske knjižare.
Međutim, ovo Tomu Vegi nije prva slikovnica. Iz njegovog pera izašla je i “Lukasova plesna pustolovina”, priča o prijateljima Lukasu i Marku te njihovoj zajedničkoj strasti prema plesu. Lukas smije ići na ples i ima potpunu podršku svojih roditelja koji smatraju da je sasvim u redu da i dječaci plešu. Nažalost, Marko nije u takvoj situaciji - otac mu brani da postane plesač.
- O tome sam krenuo pisati jer ja, kao trener plesa, sam se u zadnjih dvadesetak godina susretao s jako puno dječaka kao što je Lukas, ali i Marko. Htio sam kroz tu slikovnicu razbiti predrasude o dječacima plesačima, i to bez obzira o kojem plesu je riječ, iako je meni akrobatski rock’n’roll najbliži i u njemu sam odgojio generacije i generacije plesača. Kada se sjetim kako je to bilo prije trideset godina kada sam ja počeo plesati, i to tijekom rata, u Sisku, situacija je sasvim drugačija. Ako se tada neki dečko bavio plesom, bilo je to nešto najnormalnije, kao i da se bavi nogometom. Nikada nitko, ni mene ni moje kolege, nije zadirkivao niti poprijeko gledao. Mi smo bili face! No danas, ako se kao dječak baviš plesom, nije tako jednostavno - kazao je Vega.
Možda dio problema leži u nestanku plesne kulture, plesnjaka i društvenih okupljanja na koje su išle naše bake, djedovi i roditelji… A možda je stvar u neznanju, neinformiranosti i štetnim predrasudama o plesu kao “ženskoj” aktivnosti koja će loše djelovati na dječake. U svakom slučaju, za sve one koji žele znati više, proširiti svoje vidike, otvoriti srce i naučiti se prihvaćanju drugačijih od sebe, tu su “Lukasova plesna pustolovina” i “Grga traži obitelj”.