Put željeza stoljećima je išao do Siska, a prekinuli ga najprije Turci pa Hrvati

Prapovijesni put kulture željeza tisućljećima je išao od Majdanske planine u BiH, preko Zrinske i Trgovske gore do Siska gdje se željezo prerađivalo i plasiralo prema Europi. Ruda sa tog područja transportirala se i u Češku te Italiju preko Banovine i Siska. Nažalost, nakon prekida puta za vrijeme turskih osvajanja, trasa je prekinuta i 1991. godine pa ruda iz Ljubije više ne stiže prema sisačkom pogonu Željezare. O tradiciji obrade željeza najbolje svjedoče brojni arheološki ostaci od prapovijesti do srednjeg vijeka, kao i novovjekovni primjeri industrijske baštine vezane uz ovaj resurs, a koji su predstavljeni na izložbi.

– Najznačajnije arheološko nalazište je današnji Sisak koji bilježi prve nalaze od brončanog doba. U razdoblju željeznog doba ovdje se razvilo značajno središte Segestika, a veze s rudonosnim područjem zabilježene su na brojnim lokalitetima na potezu prema predjelima Banovine. U rimsko doba Siscia upravo zbog svojeg položaja – blizine izvora željezne rude – postaje jedan od najznačajnijih gradova Rimskog Carstva.

To potvrđuje i osnivanje kovnice novca u Sisciji, te vrlo značajan nalaz željeznih poluga nađenih na području Siska i Hrv. Dubice – kazuje Ivana Miletić-Čakširan iz konzervatorskog odjela Ministarstva kulture u Sisku, jedna od autorica izložbe. Željezna ruda određivala je povijest ovih krajeva.

Na Banovini u srednjem vijeku plemići Zrinski grade kaštel Gvozdansko. Uz kaštel formiraju rudnike iz kojih su, osim željezne rude, eksploatirali zlato i srebro te imali svoju kovnicu novca. Nakon ratova s Turcima, tek u 19 stoljeću počinje uspostava organizirane eksploatacije željezne rude. Prvu talionicu 1802. godine Tršćansko rudarsko društvo osniva u Bešlincu, na Banovini, pored rudnika željezne rude, a noviji objekt na toj lokaciji, iz 1857., sačuvan je i danas. Osnivanje Talionice Caprag u međuratnom razdoblju dovest će do procvata Siska gdje je, osamdesetih, u željezari radilo i 14.000 ljudi. Nakon Domovinskog rata taj crnometalurški div se urušava te danas u željezari radi tek nekoliko stotina ljudi.