Kada J. K. Rowling piše kriminalističke romane, a čini to pod pseudonimom Robert Galbraith, čini se da je pokupila ono najbolje od kraljice kriminalističkih romana, svoje sunarodnjakinje Agathe Christie. I to je kompliment njezinu spisateljskom umijeću. Ona uvijek nudi teško odgonetljiv misterij i potragu za zločincem koju vode karizmatični glavni junaci, istražitelji.
A oni su u njezinoj izvedbi miljama daleko od svih sada aktualnih junaka krimića jer dok, recimo, Nesbøov Harry Hole samog sebe uništava na sve moguće načine, pa i neodgovarajućim ljubavima i seksom, njezini se glavni junaci Cormoran Strike i Robin Ellacott još nisu ni poljubili nakon šest knjižurina (od kojih ova zadnja ima više od tisuću stranica).
I baš u takvim samonametnutim pravilima uspjela je Rowling napisati supermoderan i uzbudljiv kriminalistički roman "Srce crno kao tinta" (Mozaik knjiga, urednik Vedran Bratušek, prijevod Mirna Čubranić, 27,90 eura), šesti iz serija o privatnom istražitelju Cormoranu Strikeu i njegovoj pomoćnici.
Ovog puta sve je usmjereno na ono što autoricu i privatno žulja zato što je bila izvrgnuta istinskom zlostavljanju na internetu, a upravo tako počinje i ova priča. Stranice i stranice ovdje su posvećene internetskoj komunikaciji i one će isprva zbuniti čitatelje koji nisu previše aktivni na društvenim mrežama, ali upravo su one najveća vrijednost ovog romana. U njima se zapravo razotkriva kako počinje i do kakvih se zastrašujućih razmjera razvija virtualno nasilje, kao i činjenica da svi internetski trolovi nipošto nisu ljudi koji će svoje frustracije ostaviti samo u virtualnom svijetu. Štoviše, ubojstvo kojim počinje ova priča kraj je dugogodišnjeg zlostavljanja na društvenim mrežama, a ovdje je zapravo zorno pokazano i kakvim se sve metodama zastrašivanja, izvrtanja istine, manipulacije pa i ucjene mogu služiti neki ljudi koji u bespućima virtualnog svijeta ostaju anonimni.
Ukratko, vrijedno čitanja, ali i čekanja TV serije, jer ovo je, na prvi pogled, "neprevedivo" u virtualni medij.