“Naravno da sam, kad sam upisala balet, htjela stajati na prstima. I ne znam kako sam uopće dočekala desetu godinu i svoje prve špic-patike! Dobila sam ih od pozorišta kao i sve ostale balerine u mojoj klasi. Sve su dobile prave roza špic-patike”, osim mene. Ja sam dobila bijele. Zbog toga sam bila tužna. I ljubomorna. A onda mi je nastavnica objasnila kakve su to špice.
Rekla je da su to sarajevske špice. One koje su se proizvodile u našem gradu, do rata. Da su namijenjene učenici baleta koja će vježbanjem u njima postati primabalerina Narodnog pozorišta u Sarajevu. Špice koje više nikada neće biti napravljene.”
Tako je zapisala Mela Softić, mala ratna balerina koja je svoje sarajevske špice odlučila podijeliti s Muzejem ratnog djetinjstva, projektom koji je inicirao 27-godišnji Jasminko Halilović.
Skupljači sjećanja
Sve je počelo 2010. godine, javnim pozivom na prikupljanje sjećanja sugrađana koji su odrasli u ratnom okruženju. Tri godine poslije Halilović je objavio knjigu “Djetinjstvo u ratu” prevedenu čak i na japanski, s pričama više od tisuću mladih Sarajlija, da bi potom počeo prikupljati predmete za Muzej ratnog djetinjstva.
Dok traži stalni muzejski prostor, u čemu mu tipično balkanski ne pomažu lokalna politika i birokracija, s prvim eksponatima krenuo je na mini turneju koja je privukla veliku pozornost bosanske javnosti i stranih medija. U svibnju je gostovao u Historijskom muzeju BiH, dok je lipanj obilježio izložbom u Zenici.
Igrala se “šivanja rana”
Među eksponatima koji čekaju stalni dom, posjetiteljima je predstavljena plava Adidas kapa s rupom od šrapnela koji je ranio Gorana, sarajevskog dječaka čijih je šestero prijatelja poginulo istoga dana.
Tu je i barbika koju je donirala Asmira, djevojka koja je imala samo tri godine kada je njezin otac zarobljen, a ostatak obitelji sklonio se u izbjeglički kamp u Zenici, gdje je jedina igračka, uglavnom za dječake, bila lopta od spužve. A onda joj je susjeda poklonila lutku.
– Brinula sam se o njoj kao da ju je strah. Igrala sam se da prodaje hranu, šije rane i brine se o ranjenicima. Poslije sam i sama postala doktorica – pripovijeda Asmira.
Dan pobjede - u Monopolyju
Na izložbama u Sarajevu i Zenici izložen je i Monopoly koji je majka Selme Tanović ponijela sa sobom kada je u sklopu razmjene 1992. godine, nakon godinu dana razdvojenosti, uspjela izbjeći iz Grbavice.
Na papiriću uz Monopoly ponosno je zapisan datum kada je mala Selma uspjela pobijediti svojeg brata Omera, koji je obično dominirao igrom.
Tu je i mali solarni radio donesen iz izbjegličkog kampa u Hrvatskoj, pohabana Ježeva kućica na kojoj su maleni učili čitati uz svjetlost svijeća te niz drugih predmeta u koje su upisane slatke i bolne uspomene odrastanja u opkoljenom Sarajevu.•
A što će biti s ratnim prezervativima Sarajlija? Hoće li i njih u muzej?