Mnogi ljubitelji stripa ratne devedesete neće pamtiti samo kao mračno doba regionalne povijesti nego i kao mračno doba za strip na području Hrvatske, koji je državnim osamostaljenjem gotovo potpuno nestao s naših kioska. Većinu najpopularnijih izdanja, naime, tiskali su u Beogradu. Tek za nekoliko godina Slobodna Dalmacija na ulicu je vratila talijanske stripove poput Zagora i Dylana Doga, dok smo na sjevernoeuropska i američka izdanja, do rata redovito objavljivana u novosadskoj Stripoteci, morali čekati još puno desetljeće.
Kao mali tračak nade pojavio se 1992. godine Plavi zabavnik, Vjesnikovo novinsko izdanje nalik ranom Plavom vjesniku, za čijeg je glavnog urednika imenovan iskusni stripaš Radovan Devlić.
Tu je ponovno oživio klasični strip Dan Dare, kojeg su se roditelji ratnih klinaca sjećali još iz Plavog vjesnika, zatim tekstovi o popularnim temama za mlade, ali i ono najvažnije – neki novi, autorski domaći stripovi, nužno tematski usmjereni na rat koji je bio svuda oko nas.
Eksplozivna vešmašina
Devlićev Plavi zabavnik izdržao je, na veliku žalost čitatelja, tek skromnih šest brojeva. Dovoljno da u njemu pročitamo neke od prvih radova današnjih zvijezda domaćeg stripa, poput sjajnog Gorana Sudžuke.
I sam Devlić objavljivao je u svojem magazinu, ratni akcić “Priča o kacigi” smješten na područje istočne Slavonije, u kojem smo pratili naše vojnike kako kroz kišu eksplozija ponovno zauzimaju okupirano područje.
Već iz prvog broja Plavog zabavnika u sjećanju nam je ostalo i “Vatreno pranje” scenarista Miljenka Horvatića, strip čiji je crtež potpisivao stanoviti Joakim Dabo-Dasa. Bio je to pseudonim iza kojeg se skrivao danas također zvjezdani Marvelov crtač Esad Ribić!
U “Vatrenom pranju” hrvatski su branitelji prikazani kao slučajni heroji iz susjedstva koji nakon zračnog napada jugoslavenske vojske uzvraćaju udarac mitskom vešmašinom punom eksploziva, a koju su na neprijateljske položaje bacili iz turističke letjelice.
Još naglašenije humorističan pristup teškoj temi u Plavom je zabavniku njegovao Štef Bartolić, autor odličnih “Mudraca”, koji su poslije oživljavali i u drugim tiskovinama, da bi ovih dana napokon dobili i vlastiti strip album. On bi se negdje oko festivala Crtani Romani Šou mogao pojaviti na policama domaćih striparnica.
Postratni uspjeh
A sve spomenute radove možete vidjeti u novootvorenoj galeriji Svijet stripa u Kačićevoj, gdje se već ovaj petak otvara sveobuhvatna izložba “Domovinski rat u hrvatskom stripu”.
Tu neće biti samo crteža iz Plavog zabavnika, nego i originalne table Matakovićevih “Les Proutes”, stripova koji su još od ‘91. izlazili u sklopu Slobodne Dalmacije, a prema ratu su se odnosili s dobrodošlim cinizmom i karakteristično grotesknim crtežem ovog istočnoslavonskog autora.
Likovi Dubravka Matakovića već su tada bili iznimno okrutni, pružajući crnohumornu kontru dominantnom i pomalo sterilnom prikazu hrvatskog vojnika kao arhetipskog heroja u maskirnoj uniformi.
Kao protutežu tendencioznom stripu devedesetih, na izložbi će biti predstavljen i izvrstan autobiografski “Papak” mladog Frane Petruše, čiji je album paralelno s domaćim izdanjem objavila i ugledna francuska kuća Dargaud! Ovaj nam strip, nastao tek 2007., pokazuje kako ta tema s odmakom može biti i te kako poticajna za umjetničko propitivanje. I zanimljiva nekim novim, mlađim generacijama.
Faksimile najpopularnijih domaćih ratnih stripova pogledajte u Večernjem listu 28. listopada
Za Milenu Zajović su to bila mračna vremena hrvatskog stripa ?! Možda za nju, ali za hrvatske čitatelje to su bili legendarni autori stripova koji su nas nasmijavali u najtežim trenucima. Puno im hvala , a kapetanu Draganu želim brzi povratak u Hrvatsku. Jako ga očekujemo.